Muzika Na Struju

 2008. godine navršilo se točno deset godina naše ljubavi. Ljubavi Techna i mene. Sve je počelo nakon što sam jednom, vraćajući se doma s mog prvog partya, kod prijatelja u autu čuo jednu kasetu. Bio je to Jeff Millsov proslavljeni "Mix-Up vol.2 - Live @ Liquid Room", Tokyo. Vjerujem da su i neki od vas također počeli ljubav sa technom upravo slušajući ovaj mix.

Kako sam oženjeni čovjek, ponosni otac trogodišnjeg sina, ne mogu si priuštiti česte izlaske, pogotovo ne na partyje, pa se tako pametno štedim i pratim najave, uglavnom po internetu, jer se tu najave partyji i po par mjeseci unaprijed. I naravno, kad sam ugledao najavu za DJ Bone-a, zaokružio sam taj datum na kalendaru kao "must go".

E sad, par iskrenih riječi o DJ Bone-u... Čitajući njegove intervjue i njegov prijezir prema trendy minimalnoj glazbi, pomislio sam da nije čovjek možda malo frustriran svim time, da možda ne zavidi nekome tko se dobro uklopio u trendove i tko mlati paru na račun svog beskičmenjaštva...ali ne, nakon njegovog nastupa u petak, uvjerio sam se da on nije ni frustriran niti zavidan, on je pravi Detroit Techno umjetnik, nezasluženo pomalo podcijenjen...Underground u punom smislu riječi...Čovjeka nikad nisam slušao uživo, neki njegovi setovi koje sam imao prilike poslušati nisu me baš nešto oduševili, međutim vjerovao sam da će odvrtiti dobar set. Ma da je odvrtio i svoj najgori set, opet je bolji od, usudit ću se reći, a neki će mi od vas i zamjeriti, dosadnog "minimal" techna i raznih bučkuriša. Te "muzike" koja je uništila atmosferu i zabavu na partyjima, te "muzike" koja se uglavnom sastoji od stvari koje se nakon 2-3 mjeseca puštanja bace i zaborave, jer se u međuvremenu izda na tisuće sličnih i istih stvari. Hiperprodukcija nam ubila glazbu. MP3-ce nam ubile onu romantiku kad DJ kopa po svojoj torbi, vadi ploču, te je nježno stavlja na gramofon, držeći svoju glazbu u ruci.

DJ Bone nije odvrtio svoj najgori set...odvrtio je jedan od boljih. On je došao u Hrvatsku, u petak polupraznu Auroru i odvrtio set kakav se dugo nije mogao čuti na našim prostorima, usudio bih se reći, unikatan, poseban, kao što su u zadnjih skoro godinu dana bili samo Laurent Garnier u Splitu i Jeff Mills u Zagrebu.

Interesantno, jel'da? Ni ova dvojica se nisu izgubili i poklekli pred trendovima, tako super, tako in, tako cool beskrvne glazbe, i ova dvojica puštaju glazbu kojoj su vjerni svoju cijelu karijeru, i ova dvojica su uvijek unikatni i posebni, i ovoj dvojici je Detroit glavna okosnica, bila ona u svojoj lakšoj ili težoj varijanti...

Surfajući netom, čitao sam neke komentare kako im se DJ Bone učinio nezainteresiran i kako im je u nekim dionicama bio monoton...čini mi se kao da nismo bili na istom partyu, ili neki minimalist komentira nešto o čemu nema pojma.

Zainteresiranost DJ-a odražava njegova svirka, a Bone je odsvirao jebeno. Maestralna tehnika na 3 gramofona i poneki cd u cd playeru u kojem se vrtila vjerojatno neka neizdana stvar Bone-ovog sugrađanina, za kojeg nikad nismo, a možda nikad ni nećemo imati prilike čuti...A stvar ubija...unikat...Techno, Detroit!

Ovaj party me u mnogočemu podsjetio na prve dane mog partijanja i ono zbog čega sam uopće došao u taj svijet...dobra, živa, energična glazba...Zavrtio je Bone i par klasika, prvo na početku Garnierov edit Carl Craigove "Demented", pa kroz set, Millsov "Alarms" u remixu Ben Simsa, Saundersonova "Say something".. da ne nabrajam dalje. Prepoznajete, sve bezvremenske stvari koje dobro zvuče ma koliko god i kad god ih poslušali. Ma bilo je glazbe za uši polizati...

A vi, tj. velika većina od vas? Bili ste doma, a neki su završili na supermegaultrakul komercijalnim večerima ganjajući kvarcane sponozoruše, onda ste lipo došli doma, potrošili pare, a ne znate ni di ste bili ni što ste radili, i već danas se mogu pročitati po forumima želje i komentari pojedinaca, dovedi mi ovog, dovedi mi onog, sve se ponavlja, pričate o spašavanjima scene, vapite za dolaskom neke ultrakul face koja je sad trendy, a i da vam se netko takav dovede, opet ne bi došli na party. Da i ne govorim, koliko bi zainteresiranih istomišljenika bilo na istom partyju, možda stotinjak ako bi se polovica ogrebala za mukte upad?!...Oprostite mi što možda zvučim frustriran, ali tužan sam i bijesan i to zbog Vas. Tužan sam zato što ste propustili dvosatnu lekciju iz rodnog grada Techna i što ste propustili čuti glazbu za kakvu nisam siguran da ćete je imati prilike opet čuti na ovim prostorima.

Nadam se da se varam, ali mislim da je ovaj party označio početak kraja jednog lijepog trinaestogodišnjeg života techna u Rvata. Hvala organizatoru na 2 sata predobre glazbe.

Ja nisam trendy. Detroit je Techno. Techno je Detroit. I amen. Drugačije me nitko ne može uvjeriti.

S ljubavlju prema Detroit Technu, napisao Kiko K.