Muzika Na Struju

  Kao stareći dj, koji je bio profesionalno u umjetnosti 'vrćenja' ploča preko 20 godina, kod mene uvijek postoji iskušenje da se prebacim sa vinila na digitalno. Moje prve misli o tome su bile prije dvije godine, kad sam iskusio ozbiljnije probleme s leđima. Činjenica da nemam vise 21. godinu i nepostojanje discipline da radim vježbe rastezanja ili bilo kakve vježbe po tom pitanju, kao i oboljevanje od stresa gubitka moje majke, uzrokovala mi je ozbiljan problem sa kralježnicom. Najniži disk u mojoj kralježnici je potpuno ispao 'iz mjesta' dok sam spavao na sestrinom kauču.  Odmah sam otišao kod osteopata koji mi je namjestio kralježnicu i propisao mi specifične vježbe za ispravljanje i osnaživanje leđa. Nošenje teških ploča i loš položaj pri sjedenju na dugim letovima, uzrokovali su tijekom godina iskrivljenje kralježnice. Zbog toga sam izgubio 1 cm visina, a leđni mišići su zauzeli neprirodan položaj.

To bi trebao biti savršen izgovor da umjesto nošenja teških torbi s pločama, prijeđem na nošenje par CD caseova ili se prebacim na sviranje preko Searata ili Final Scratcha te tako oslobodim svoja leđa teškog tereta. Nakon mnogo razmišljanja shvatio sam da to ne mogu napraviti! Evo zašto. Istinski vjerujem da ljudi koji plaćaju ulaznice zaslužuju najbolji zvuk koji im je moguće pružiti i s obzirom da vinil ima neupitno najbolji zvuk, odlučio sam se zadržati na tom formatu bez obzira što to nije dobro za moje zdravlje.

Vinil bolje zvuči nego cd-ovi i laptopi zbog nekoliko jednostavnih razloga:
Prvo, MP3-ce zvuče katastrofalno. Čak i najbolje kodirane MP3-ce su samo četvrtina kvalitete audio CD-a. To je zato jer je digitalna informacija kompresirana, što onda kompresira i zvuk, a to na kraju ne samo da uzrokuje da svi kick drumovi i bass tonovi zvuče sličnije, nego se i zgnječi širina high end-a zbog čega muzika značajno gubi na dinamičnosti. Također, prostor između zvukova potpuno nestaje kad kompresija izvuče frekvencije iz zvukova u tracku tamo gdje uopće ne bi trebali biti, a upravo zbog toga producent nije kompresirao zvukove dok  je radio/la na tracku. To me brzo dovodi do sljedeće točke.

Laptopi. Ne samo da je zvuk skladbe uništen konvertiranjem u MP3 file, već postoji i dodatna kompresija u sustavu ovih digitalnih računala, što još povećava spomenuti problem. Uklanjajući prostor između zvukova, individualni zvukovi postaju manje dinamični. Koristi AIFF ili WAV, čujem vas kako govorite. Ali ni njihovom uporabom zvuk još uvijek nije dovoljno dobar kao onaj direktno da CD-a, zbog kompresije računalnog sustava.

Zašto onda ne koristiti cd-ove? Muzika je snimljena digitalno korištenjem digitalnog software-a, tako je zvučala u studiju. Točno, ali tu još ima prostora za poboljšanje, jer kad se reže vinil iz 24-bitnog WAV-a ili DAT-a, zvuk se uvijek poboljšava. Sam proces stvaranja vinila dodaje toplinu muzici, koja nakon toga zvuči bolje nego originalna digitalna snimka. U svakoj izdavačkoj kući reći će vam da su bili impresionirani sa poboljšanim "osjećajem" muzike, kojeg je ona dobila nakon rezanja u vinil.

Sljedeće je za mene najbitnija stvar. Igla gramofona je sićušni mikrofon, koji prima zvuk iz prostorije, koji se vraća kad igla dotakne površinu svirajuće ploče i na velikom ozvučenju dodaje muzici još jednu dozu topline. Zvuk razglasa, zvuk monitora, pa čak i zvuk publike, prolaze kroz iglu i njihovo regeneriranje stvara tu extra toplinu koju ti kao krajnji korisnik, doživljavaš na plesnom podiju.

Koliko puta ste slušali snimke live mixeva i čuli vrištanje i zviždanje publike? To dolazi preko igli i potpuno se gubi kad se muzika pušta sa cd-a i laptopa. Taj zvuk vike publike vraća se preko zvučnika toj istoj publici, koja u stvarnom vremenu čuje samu sebe. This is a spiritual thing, a body thing, a soul thing, koja je u potpunosti izgubljena u svim digitalnim DJ setovima. Postoji rješenje ovog problema, a to je da se postavi mikrofon koji će skupljati i pojačavati zvuk publike i prostorije. Pozivam sve digitalne DJ-e da to naprave. Ali i kad se duh publike vrati u mix, još uvijek je izgubljena toplina zvuka prostora koji prolazi kroz iglu koja dotiče dio materijala zvanog vinil.

Razumijem DJ-eve koji više ne žele tegliti gomilu ploča, ali neki DJ-evi su masno plaćeni za taj posao. Je li to previše tražiti od njih? Razumijem žene koje DJ-aju, jer im nije lako u cipelama s visokim potpeticama nositi teške torbe s pločama, ali one mogu u ugovorima tražiti da ih netko nosi umjesto njih. Osim toga, ovim curama nije teško nositi kofere s najdražom odjećom koji su teži od kutije za 70 ploča, koja obično teži oko 16 kilograma!

Također, puštanje s vinila, kopanje po torbi dok se traži željena ploča, njeno izvlačenje iz posebno dizajniranog omota i stavljanje na gramofon je interaktivni odnos sa publikom koja to voli gledati. Interakcija s publikom je potpuno izgubljena kad DJ pušta s laptopa i izgleda kao da pregledava e-mailove. Nije lijep prizor. Da li vam gledanje DJ-a kako prevrće stranice svog CD case-a i vadi jedan od njih pričinja užitak? Ne bih rekao.

I posljednje, promislite o autorima i izdavačkim kućama koji se toliko trude napraviti kompletan, završen proizvod, i promislite o dućanima ploča koji se bore da bi preživjeli te o distributerima koji propadaju zato jer su mnogi DJ-evi jednostavno prelijeni da bi nosili ploče! Trebalo bi ih biti sram! Jedine iznimke po meni bi trebali biti oni DJ-evi koji sviraju na  laptopima i s CD-ovima zato jer žive u zemljama Trećeg svijeta u kojima nemaju pristup i sredstva da kupe ploče i zbog toga mi je jedino drago što postoje i digitalni formati. I zato ću ja ostati vjeran vinilu jer vjerujem da ljudi koji plaćaju ulaznice zaslužuju najbolji zvuk koji im je moguće pružiti. Da su bar svi DJ-i ovakvi?

I još jedna stvar, VINIL JE UMJETNOST!

 
Tekst napisao i ustupio:  Mr. C