Muzika Na Struju

"Volim tenis i volim na taj način održavati formu. Dosta sam igrao kao mlađi ali kad se pojavio acid house tenis je pao u drugi plan. Sad ponovno rado igram jer nastojim živjeti zdravim životom."

Dok u uredu Fabrica sjedi s pivom u ruci, Nathan Coles se smije i opisuje svoju najnoviju strast uz glazbu i priznaje kako tenis smatra vrlo alegoričnom igrom.

 
"Nisam nemilosrdan, a tenis je, kao i većina stvari u životu, vrlo mentalna igra, što me trenutno razočarava. Mislim da povremeno imam stvarno dobre udarce i da dobro igram ali kad dođe do krize počnem gubiti. To je bitka koju trenutno moram izboriti."

"To u tenisu zovu gušenjem u udarcima», nastavlja, «u točki ste u kojoj vodite i mogli biste pobijediti ali odjednom pomislite «Sad ću izgubiti». I zato vam se desi jedan loš udarac i onda počnete još više razmišljati o porazu i na kraju zabrljate. To se može povezati sa životom."

Zadivljen je Martinom Navratilovom i njenim nedavnim priznanjem da je pobijedila u toliko mečeva zato što je živjela u trenutku. Kaže da je to sjajan savjet.

 
"Morate biti u trenutku jer počnete li razmišljati o poenima koji dolaze, zaj.... ćete igru."

Pokraj njega sjedi i smije se Terry Francis, njegov partner u Wiggleu, koji kaže kako on sebe psihološki priprema drugačije.

"Mislim da onog dana kad se prestanete nervirati prestajete davati nešto od sebe. Ja sam još uvijek nervozan prije nastupa, obično se userem oko četiri puta", smije se.

 
"Sjećam se svog prvog puta, kad sam došao na red i podigao iglu ruka mi se toliko tresla da je nisam mogao ni spustiti na ploču. Ali to je dobro, zar ne? Prisiljava vas da se jače potrudite. Ljudi se DJingom bave iz različitih razloga: neki da okrenu komade, budu face, budu dio društva. Ja to shvaćam kao svoj osobni izazov. Prilično sam ispražnjen ako napravim dobar nastup.", kaže.

Prijateljski raspoloženi i razgovorljivi, oba su DJ-a očito najbolji prijatelji, razmjenjuju dosjetke i šale koje odražavaju njihovu 15godišnju zajedničku karijeru. Izrastao iz londonske underground acid house scene ranih 90ih, duo se uspostavio kao zvijezda vodilja tech-housea, ne da su se sami s time ikada poistovjetili, kaže Terry.
 

"Tech house je postao dosadan", kaže. "Uvijek su me povezivali s tech-houseom ali mislim da sam samo house DJ. Tech-house je riječ koju su mi prišili mediji samo zato što im je za prodaju trebao neki termin. Za mene je to uvijek bila house glazba."

"Acid house je bolje opisuje" , Nathan se ubacuje, a Terry se slaže.

"Tech- house je postao tako dosadan, gotovo agresivno dosadan. Imate ta 32 beata i break liniju i bas liniju koja se uključuje, onda opet pojačavanje beatova, nakon kojeg slijedi high hat. Postao je vrlo formuliran, a ja mrzim formuliranu glazbu, želim glazbu koja će pomicati granice, koja je žešća, uzbudljivija."

 
7 godina nakon što su pokrenuli Wiggle, par je dobio rezidencije u Fabricu, kad se klub otvorio 1999. i nakon 7 godina upravo su izdali prvu klupsku kompilaciju: Fabric 28.


Skrufff (Jonty Skrufff): Počnimo s komplacijskim CDom za Fabric, koliko vam to obojici znači?

Wiggle (Terry Francis): "Mislim da nam znači dosta jer smo obojica s večerima Wigglea nastupali u Fabricu od početka, od 1999. Kao rezidentima sjajno nam je raditi za njih. Pogotovo s uporištem kluba."

Nathan Coles: "Osim toga, Wiggle sad postoji već četrnaest godina i to smo ionako htjeli zabilježiti CDom. Fabric bio prvi koji je to htio snimati, a mi smo sjajno predočili zvuk koji smo stvarali za nešto što nam je toliko vremena bilo tako drago"

Skrufff: Steve Lawler je rekao da je mjesecima pripremao miks CDa, popravljajući svaki dijelić i svaku notu.

Terry Francis: "Bilo je spontanije, iako sam ja tako radio davno prije, kad sam prvi put radio miks CDa. Ovog je puta bilo prilično spontano jer mislim da su nam setovi takvi kad DJ-amo. Kad zajedno nastupamo obično svaki napravi po jedan, takva nam je vibra"

Skrufff: Uvijek svaki po jedan?

Terry Francis: "Ne uvijek, ali većinu vremena kad nastupamo zajedno radimo to tako, naša glazba dobro paše jedna s drugom pa zašto ne? Mislim da se ljudima to sviđa i da vole vidjeti da se tako nešto zbiva, kao neko prijateljsko natjecanje."

Nathan Coles: "Mi smo kao tim prijatelja; jer se tako dobro poznajemo vrlo smo opušteni kad zajedno radimo. Između mikseva jedan može otići do šanka po pivu ili neko piće i mislim da nam zbog činjenice da se tako dobro znamo osobnosti dolaze do izražaja."

 Skrufff: Imate li kao DJ-i puno kriza, kad setovi ne ispadnu kako treba?

Terry Francis: "Ja ponekad imam, posebno kad glazba baš ne prođe najbolje. Tad si pomislim «Kog vraga ja ovdje uopće radim?». Ponekad je jako lako ispasti totalni idiot i to ne nužno vlastitom krivnjom, često je kriv promotor koji te pošalje u krivi klub. Dođete negdje i doživite totalni fijasko samo zato što se ne svidite publici. To vas, iako sami niste krivi, ipak ubije u pojam. Pomislite "O, Bože, stvarno mi više ne ide!"ali niste vi krivi, ljudima se naprosto nije svidjelo glazba koju radite i promotor vas nije ni trebao angažirati."

Nathan Coles: "Npr. zna se desiti da nastupite nakon nekog vrlo žestokog techno DJ-a."

Terry Francis: "Zna biti vrlo obeshrabrujuće."

Skrufff: Postaje li vam s vremenom sve teže, jer se stalno pojavljuje sve više DJ-anja?

Terry Francis: "Mislim da smo mi uvijek bili prepoznatljivi."

Nathan Cole: "Da, valjda ima više konkurencije (ne volim koristiti tu riječ) jer ja na nju i ne gledam kao na konkurenciju, ali dobro, na neki način ona to jest, naravno. Uvijek će biti sve više i više novih ljudi koji se time bave ali neću zbog toga mijenjati ono što radim ili što radimo, nastavit ćemo."

Terry Francis: "Kad sam počeo s DJ-anjem znao sam reći "O, opet Graham Gold, nastupa svuda." i ponekad mi padne napamet da ćemo i mi postati takvi i da će publika reći "Dinosauri, maknite se s puta."

Nathan Coles: "Ali mi nismo toliko komercijalni da bismo do te mjere iskorištavali svoju popularnost. Nismo posvuda kao Graham Gold..."

Terry Francis: "Još nam ide, zar ne?"

Nathan Coles: "Volim misliti da da. Ja nastojim u svoj nastup dodati malo humora: smiješnim plesom ili tako što stišam muziku i zaderem se: Miješaj, miješaj, miješaj! i onda je opet pojačam. Ponekad ljude treba malo pokrenuti, pored toga što puštate glazbu. Ne bih želio zvučati preuzetno ali mislim za sebe da sam više od DJ-a, da sam pomalo i zabavljač. Kad razgovaram s ljudima nastojim ih nasmijati, ali ne zato što radim komičan nastup, već samo želim svemu dodati malo humora i učiniti se pristupačnijim od nekoga tko samo stoji i pušta muziku. Jako se dobro osjećam kad dobijem povratnu informaciju i kad ljudi osjećaju da smo im zbog toga bliski."

Terry Francis: "Ti si klaun.... Ja sam ozbiljan čovjek."

Skrufff: Mislite li da su partiji više od zabave, vidite li sličnosti s religijom?

Terry Francis: "Ja sam vrlo zainteresiran za religiju. Zašto u nešto toliko vjerovati? Nisam religiozan ali mislim da ljudi imaju potrebu u nešto vjerovati, nešto slijediti. Koliko mi se čini, mnogi su vrlo religiozni ljudi bivši alkoholičari ili su nemirni, otprilike kao George Bush. Posebno oni vrlo fanatični."

Skrufff: Dosad ste imali vrlo uspješne karijere. Koliku je ulogu u tome odigrala sreća?

Nathan Coles: "Ne znam. Naprosto smo radili ono što volimo..."

Terry Francis: «Ja se nikada nisam ulizivao. Nikad se nisam pokušavao uvaljivati promotorima. Uvijek sam uspijevao zbog glazbe, a ne zbog ulizivanja.»

Nathan Coles: "Radi ono što voliš i voli ono što radiš."

Terry Francis: "Ako si dobar netko će to na kraju primijetiti, samo radi to što radiš. Ima puno kloniranih DJ-a makar je cijeli smisao u tome da DJ bude poseban. Oblikuju vas ono na čemu ste odrastali i utjecaji koje ste primali tijekom godina. To čini vašu vibru i vaš žanr. Ljudi koji su jako moderni i misle da znaju kakvi su trendovi, baš su ti koji o njima nemaju pojma i to zato što samo slijede druge. Ne donose vlastite odluke, a to je pretenciozno sranje."

Fabric 28 - Wiggle izašao je za Fabric Records

http://www.fabriclondon.com

Jonty Skrufff (JontySkrufff.com)