Jedan od manje eksponiranih, ali bitnih sudionika
Chicago house scene ’80-ih godina prošlog stolje?a svakako je James Perri, poznatiji pod umjetni?kim
pseudonimom Jimi Polo. Suradnja
njega i Tony Bowie-a iznjedrila je nekoliko tadašnjih house hitova, a Jimieva
kvaliteta prepoznata je i izvan Chicaga.
Prvo se preselio u New York, a zatim je živio u nekoliko europskih zemalja u
kojima je uspješno sura?ivao sa utjecajnim ljudima elektroni?ke glazbene scene.
Jimiev nedavni posjet prijateljima u Dalmaciji iskoristili smo za intervju s
njim.
Kad i kako je došlo do
nastanka i razvoja house scene u tvom rodnom Chicagu?
House
scena u Chicagu se razvija kao underground scena ?iji su ljubitelji bili
pripadnici svih boja i rasa, kao i seksualnih opredjeljenja. Nastala je pod
utjecajem tradicionalnog Chicago jazz-a i blues-a, te usporedo sa underground
funky i disco zvukom iz tih godina. Mi smo tako?er bili pod utjecajem Philadelphia
sounda, muzike s ameri?kog juga, i pokušavali ponovno stvoriti taj zvuk s kraja
'70-ih i po?etka '80-ih preko drum mašina i sintisajzera. Sje?am se svojih drum
mašina 707 i 727. Iza tih mašina u to vrijeme nisu stajali istaknuti
glazbenici, nego nas par koji smo bili spremni eksperimentirati s 'tim ludilom',
kako se tada na to gledalo. To su bile okolnosti u kojima je nastao house i
vjerujem da zbog ljudi i zvukova koje ujedinjuje nikad ne?e ni nestati.
Koji su bili klju?ni house
glazbenici tog vremena u Chicagu?
Sje?am
se Jesse Saundersa, on je bio jedan od prvih koji je nastupio kao house
glazbenik iz Chicaga. Marshall Jefferson je tako?er ostavio ogroman utjecaj na
sceni. Bitan je i raniji rad Frankiea Knucklesa. Zatim Rafael Nazario, Adonis...To
su sve momci ?iji je rad odredio scenu, ne samo u Chicagu nego i u New Yorku i
Europi.
Kako je došlo do tvog
involviranja u house glazbu?
Ja
sam prvo svirao gitaru i obožavao blues. Onda sam prešao na sintisajzere, po?eo
izlaziti u Warehouse, kafi?e Ron Hardy. Zapravo to su bili za mene klju?ni
trenuci jer su se u Powerplantu pustili prvi put 'Shake Your Body' od Jeanette
Thomas koju sam producirao s Toni Bowiem kao i stvar 'Libra Libra'. Ekipa iz
kluba je obožavala ove stvari što mi je naravno bila ogromna motivacija za
daljnji rad.
To su bili dakle tvoji
prvi produkcijski uspjesi?
Da.
Izme?u '85. i '86. izlaze 'Shake Your Body' i 'Libra Libra' , s kojima sam se
upustio na house scenu.
Ranih '80-ih u New Yorku
se razvila garage scena. Možeš li usporediti tadašnji ?ikaški i njujorški zvuk?
Chicago
house je bio dosta grub, nesre?en s dosta klavira, što se ?uje u Marshallovoj 'Move
your body'. Jesse Saunders je zvu?ao malo više europski jer je slušao Depeche Mode
i sli?ne bandove. Garage scena je imala puno bolje klubove i ure?enu
produkciju.
Kako je došlo do tvog
odlaska u Englesku i što si tamo radio?
Bio
sam na privatnom partiju u Warehousu '87. gdje sam upoznao Justina Berkmanna,
osniva?a Ministry of Sound, i Dariusa Fishera, koji su mi ponudili da me odvedu
prvo u New York u Paradise. I ja sam otišao jer sam bio znatiželjan vidjeti o ?emu
se zapravo radi. Justin Berkmann je bio zapravo Englez koji je volio chicago
house, živio u New Yorku i izlazio u Paradise. Potom mi je ponudio posao u Engleskoj
što sam tako?er prihvatio. U kolovozu '88. došao sam s jednom putnom torbom i
klavijaturama u London. Imao sam sre?u što sam našao stan u listopadu s novim
cimerom - Adamskim. Na po?etku sam radio
male nastupe s klavijaturama i 909 i ilegalne rave-ove. Kasnije te godine
napisao sam s Adamskim 'Better days' u svom malom stanu. Ta me je stvar
lansirala i zanimljivo je što je zapravo bila na B strani plo?e! Zatim je došao Soul II Soul. Upoznao sam Jazzy B-a
i obožavao što je radio u Covent gardenu na afro ve?erima. Tu sam stvarno vidio
UK black scenu što me jako inspiriralo jer me vratilo mojim blues i funk korijenima.
Za Jazzy B-a i Nelly Hooper sam radio dvije godine, što je bio predivan period
za mene.
Nakon Engleske preselio si
se u Pariz. Što si tamo postigao?
Kad
mi se u?inilo da je Engleska izgubila originalnost pomislio sam - idem
isprobati Pariz! Imao sam sre?u raditi s utjecajnim ljudima; s Martinom Solveigom
na 'This is how we do it', s Davidom Guettom na 'Movement girl'. Potom sam
radio s Thomasom Bangalterom iz Daft Punka na 'I don't wanna stop' i 'Lucky moment'. Puno sam producirao tako?er.
Što smatraš svojim najve?im
glazbenim uspjesima?
Što
sam svirao za Soul II Soul, i pjesme 'Expressyourself' i 'Better days'. 'Exspressyourself
' sam napisao kad sam otišao raditi za Paula Oakenfolda, Perfecto label, 1992. nakon
što sam napustio Soul II Soul. Od tada postoji i neizdani album koji bi trebao
iza?i uskoro pod imenom 'Its mood'. Ipak vjerujem da najve?i uspjeh tek dolazi!
Kakvo mišljenje imaš o
modernom house zvuku?
Još
postoji dobra house i techno ekipa, ali mislim da nedostaje malo duše, jer
mnogi sviraju pod sigurnoš?u komercijale. Što je na kraju ok jer nemaju svi taj
emocionalni dio ili ga ne žele prodavati! Ali underground ekipa koja je danas u
svojim 40-im i 50-im godinama... mi vidimo razliku.
Možeš li usporediti današnji
clubbing s clubbingom prije 10 i 20 godina?
Otvoren
je, od Londona, Italije, sada i isto?ne Europe do Japana. Clubbinga ima svuda.
Ovisi o tome što netko voli, postoje super dj-evi danas. Ja sam ipak old school,
meni nedostaje vokala, emocija. Govorim samo za sebe jer se ti ljudi ipak
izražavaju na svoj na?in i možda je dosta ljudi i za moju muziku govorilo isto!
Koju sve glazbu radiš osim
house-a?
House
je još dio mene, ali sada radim dosta na soulu, funku i jazzu. Tako?er
eksperimentiram s popom i rockom. Ja volim svaku vrstu muzike koja me pokre?e,
ima vibe ili mi prenosi emocije.
Možeš li nam najaviti neke
svoje budu?e projekte?
Vagabond
music je punom tijeku, u Physical graffiti kombiniram house s malo punka, ja
bih ga nazvao punk-rave. Po?injem opet suradnju sa starim prijateljem Adamskim
koji je stvarno super tip, rezultate bi trebali ?uti po?etkom 2009. Trebalo bi
biti dobro!!
|