Kako
je nastala tvoja ljubav prema drum'n'bass i jungle glazbi?
U svijet glazbe sam ušao vrlo mlad još kao desetogodišnjak i ve? tada sam znao da
?e to biti moj životni poziv. Ve? tada sam po?eo svirati klavir, trubu i bubnjeve paralelno. Par godina poslije,
dakle kao trinaestogodišnjak, ve? sam tražio bendove s kojima bih svirao. Danas imam
41 i znao sam od po?etka da ?u se baviti glazbom.
Jazz i soul su moja velika ljubav još iz
tinejdžerskog doba. U po?etcima su u Engleskoj postojale skupine sa svojim tzv.
Sound Systemima. To su bile grupe istomišljenika koji su sami izra?ivali svoj
zvu?ni sistem i vukli ga sa sobom te s njega puštali muziku. Tako ste imali
Reggae sound system, Soul sound system itd. Našli bi neko prikladno mjesto i
po?eli svirati. Upad se napla?ivao po funtu, dvije. Upravo sam se tu navukao na
dj koncept puštanja i izvo?enja glazbe. Tako sam prošao kroz soul, jazz, hip
hop, te rani acid house i hip house, pa stvari iz '80-ih. Onda se pojavilo puno
svježih stvari iz Amerike pod nazivom beats break i break beat albumi. Onda sam
po?eo miksati house sa breakbeatom i obrnuto, i to bi ispadalo kao neki dub
breakbeat. Tako sam se probližio breakbeatu i brejkanom zvuku. Ali još kao
bubnjar sam bio u tom nekom razlomljenom ritmu. Breakbeat je još uvijek u sebi
imao onaj house feeling, a krajem '80-ih, to?nije '87-e je bio i popularnijiod
housea, da bi se u narednim godinama dogodila
eksplozija house-a, a poslije i techna. Tada sam se po?eo i ja?e zanimati za
breakbeat, a malo kasnije i za jungle. DJ Hype, DJ Groove, Fabio i svi ti d'n'b DJ-i s po?etka
su isprva bili u breakbeatu. Svi su miješali stilove. I tako prije nego što smo
se i okrenuli drum'n'bass je ro?en.
Kada
si i zašto pokrenuo etiketu Good Looking?
Prvo sam izdao plo?u 1990. pod nazivom
Logical Progression koja je izašla na etiketi Vynil Mania. Dogodilo se nešto
zanimljivo. Producirao sam stvar, izašla je na plo?i, ubrzo stigla u du?ane, te
sam ubrzo bio pla?en za to. Po?elo me zanimati kako ide taj proces života
plo?e. Od rada u studiju pa do prodaje u du?anima. I tada sam sebi rekao da ?e
moja slijede?a plo?a iza?i na mojoj etiketi. Poslije toga, 1991. sam napravio "Demon's Theme" koju nisam nigdje
objavio nego sam napravio nekoliko kopija, dubplate-ova (probni promo otisak
plo?e) koje sam podijelio Fabiu i Grooverideru i koje smo puštali skoro godinu
dana. Me?utim, puno ljudi je mislilo da se radi o dobroj stvari i da je treba
objaviti. Tada sam odlu?io pokrenuti svoju etiketu i izdati tu stvar. U
Engleskoj imamo mjesto Company's House, gdje se trguje tvrtkama koje su propale
ili više ne postoje i koje možete kupiti za funtu. Tako sam sa svojim prijateljem otišao tamo u
potragu i kupio firmu Good Looking Ltd. za nekoliko funti i tako prakti?ki pokrenuo
etiketu 1992. i onda izdao svoj prvi 12" na svojoj etiketi: "Demon's Theme
/ A Couple Of Beats".
Što misliš o današnjoj d'n'b sceni i možeš li je
usporediti s onom od prije 10 godina?
Današnja scena nema apsolutno nikakve
sli?nosti s onom od prije npr. 10 godina. Danas imate novu eru, digitalnu. Kad
bi vam prije netko donio stvar na DAT-u (Digital Audio Tape) da izdate, morali
ste prvo napraviti dubplate, pa tek onda plo?u. Bio je to poprili?no
kompliciran proces ako ga usporedimo sa današnjim. Pa onda slanje promo plo?a
na stotine adresa, promocija po magazinima, te kona?no slanje plo?a u distribuciju.
Danas uz pomo? Myspace-a, Facebooka, digitalnih distribucija i sli?nih
servisa, sve je to puno, puno brže i jednostavnije. Isto tako i sam proces
komponiranja i miksanja je jednostavniji s svim ovim glazbenim softwareom.
Me?utim, kvantiteta ne ?ini nužno kvalitetu, tako da danas imate puno sme?a.
Prije su se izdavale stvari za koje ste bili sigurni da su dobre. Danas vas ništa
ne košta objaviti bilo što. Što se ti?e same glazbe i to je neusporedivo.
Prije je bilo noramlno da je d'n'b bio prosje?ne brzine 120-130 bpm (beats per
minute), dok je danas uobi?ajeno da je brzina i do 180 bpm. To je ogromna
razlika. Razlika je i u puštanju glazbe. Ja sam poprili?no old school dj. Još
puštam dubplate vinile koji i dan danas imaju superioran zvuk, pogotovo
basove. Danas ipak prevladavaju dj-i
koji koriste razne digitalne sprave kao Serato, Final Scratch, Ableton, pa i
cd-ove. S druge strane to ima i nekih prednosti pogotovo za mlade dje koji si
ne mogu priuštiti kupovanje vinila. Tako se mogu izraziti što možda ne bi bilo
mogu?e prije. Tako?er i sama distribucija i prodaja glazbe je nešto sasvim
drugo od ovoga danas.
Gdje
je trenutno najbolja d'n'b scena?
Zahvaljuju?i divnim ljudima, promotorima i
sjajnim klubovima nosim krasna iskustva iz ve?ine mjesta koja posjetim, bilo
gdje na svijetu da se nalaze. Naravno, d'n'b, kao i ostala glazba, su na nekim
podru?jima popularniji. O?ito je da je London još uvijek prijestolnica d'n'b-a,
što je oduvijek i bio. Prije par tjednaa sam svirao u Fabricu na ve?eri pod
nazivom Buken In Session @ Fabric. Ja sam bio na jednom flooru, a DJ Hype sa
ljudima sa svoje etikete na drugom. Bilo je preko 2500 ljudi što govori o
popularnosti d'n'b-a. London je uvijek bio "melting pot" glazbe pa i d'n'b-a te
samim time zauzima posebno mjesto. Me?utim, po?eli su se pojavljivati i neki
drugi centri d'n'b-a, kao što je Rusija. Prije mjesec i pol dana sam svirao u Moskvi pred više od 10
000 ljudi, a prošlu subotu s Fabiom u Eksaterinburgu. Scena je svakim danom sve
ve?a, a partiji su nevjerojatni. Isto?na
Europa bilježi znatan rast. Prošle godine mi je u Hrvatskoj u klubu Porat bilo
fantasti?no. Sve je bolje i bolje. Tako?er imate mjesta kao što su Novi Zeland i Australija gdje je d'n'b
scena oduvijek bila jaka. Tamo idem ponovo u velja?i i ožujku, što me jako
veseli. Nedavno je tamo održan festival sa live i dj d'n'b izvo?a?ima na glavnom stage-u.
Koje
d'n'b/jungle umjetnike najviše respektiraš?
Ja respektiram sve d'n'b umjetnike. Zato
jer d'n'b nije pop glazba, nije komercijalna glazba. Zato trebate voljeti tu
glazbu da biste je radili. Ne prodajemo stotine tisu?a cd-a. Možda koju tisu?u.
Dakle, motiv nisu novci, nego ljubav prema glazbi. Zato je vrlo teško
preživjeti na polju d'n'b –a. Poštujem
svakog glazbenika, promotora, dj-a, distribucije, što nastoje održati našu
stvar živom. Zato imam veliko poštovanje prema svima na d'n'b sceni.
Koja
se ideja krije iza podetikete Earth i istomene serije kompilacija? Možemo li ih
još o?ekivati?
Naravno. Earth je potaknut mojom ljubavlju
za druge glazbene izraze, za jazz, soul, house, reggae. Nekima u d'n'b-u je to
teško shvatiti, ali meni je to prirodno. Volim toliko razne glazbe i želim se
izraziti na razli?ite na?ine. Upravo je Earth pravo mjesto gdje to mogu posti?i.
Platforma za izraziti se druga?ije nego se od mene o?ekuje. Npr. zapo?eo sam
karijeru sa houseom i brekbeatom, i to ?e uvijek biti dio mene. Etiketa je
ponovo po?ela raditi punom parom. Imamo toliko razli?itith izdanja za slijede?u
godinu, i ako mi se nešto od toga bude uklapalo u koncepciju Eartha, napraviti
?u kompilaciju.
Kako
si pokrenuo Bukem In Session Projekt? Da li je to definitivno zamjena za seriju
partija Progression Sessions?
Da.
Tijekom godina nastojimo imati razli?ite koncepte za razli?ite stvari. Logical
Progression je koncept nastao u '90-ima sa istoimenom old school ve?eri. Kad napravimo tu ve?er, ljudi znaju
da ?e ?uti old cchool glazbu staru 10, 15 godima, sa poznatim dj-ima. Redovito
su to ve?eri s mojim prijateljima, velikim dj-ima, i sa nekoliko tisu?a fanova.
Bukem In Session je ve?er gdje želim predstaviti lokalne dj-e i nove nade kao
np-r Utah Jazz koji predstavljaju budu?nost d'n'b-a. Želim pomo?i tim mladim
ljudima, srediti im neke bukinge, npr. u Fabricu i da se ?uje za njih. To je koncept Bukem In
Session ve?eri.
S kojim
glazbenicima ti je najdraže sura?ivati?
Uf, teško mi je sad izdvojit neko odre?eno
ime. Volim sura?ivati sa drugim artistima. Ne bi bilo pravedno da spomenem
nekoga, a nekoga zaboravim. Na albumu ?u imati dosta autora s koijma ?u raditi.
To volim jer se uvijek rodi nešto neo?ekivano.
Koja
je tvoja najdraža glazba i glazbenici izvan d'n'b scene?
Oh my God...:) Ima toliko glazbe i
glazbenika koje obožavam da bih mogao satima, danima nabrajati. Jako teško
pitanje. Ali osvrnut ?u se samo na soul glazbu koja mi je ipak najmilija. Jako
mi se svi?a to što radi Dee Dee Bridgewater, Leroy Hudson, što je radio James
Brown naravno. Ko ne zna za James Browna taj nije u glazbi....ima ih stvarno
puno. Ja skupljam glazbu. Strastveni sam kolekcionar. Prije 2 mjeseca smo bili
u Americi, na turneji. Slu?ajno sam pronašao du?an, skladište sa desetcima tisu?a
starih soul plo?a, po cijeni od 3-4 dolara. Da sam imao kamion, napunio bih ga
cijelog. Kupio sam oko 200 albuma, upakirao ih i poslao poštom u UK. Od novijih
volim Jazzanovu i sli?ne stvari, volim dobar house kojega isto kupujem... ma
stvarno puno toga. Cijeli sam u tome.
Danas
je prava rijetkost susresti kolekcionara kao ti. Što kažeš na Mr. C-evu objavu da
prodaje cijelu svoju kolekciju plo?a (15 000), dakle prakti?ki cijelu povijest
plesne glazbe, zbog odlaska u Ameriku i
njegovog novog poziva - glume?
Ne zafrkavaj??? Nije mogu?e. Sad ?u ga
nazvati. Odmah iza intervjua. Ne vjerujem. Pa Mr C mi je jedan od najve?ih
uzora na po?etku karijere i puno je utjecao na mene. U po?etku smo i dosta
svirali skupa. Mr C, Colin Faver i ta ekipa su bili face na po?etku acid house
eksplozije....Vau...Ja bih mogao dobro ?uvati tu kolekciju. Sad ?u ga nazvati, ozbiljno.
Koje
ti je najbolje mjesto gdje si svirao?
Tako?er, vrlo teško pitanje. Da budem iskren,
vrlo sam sretan, blagoslovljen što mogu stvarati i puštati glazbu koju volim
te što sam imao i još uvijek imam
priliku obilaziti svijet i dijeliti to s ljudima. Zato se osje?am vrlo sretnim
što imam ovakav život. Imao sam prekrasna iskustva u tako mnogo zemalja. Prošlo
ljeto sam npr. svirao prvi put u Hrvatskoj na moru, i to je bilo prekrasno
iskustvo. Zato je teško re?i koje je
najbolje mjesto. Zapravo, rekao bih da nema najboljeg mjesta.
Što
kažeš o azijskoj sceni i da li preferiraš isto?nja?ki ili zapadni svijet?
Kao što sam ve? rekao, obožavam i?i u
Aziju. To je jedan tako druga?iji svijet. Ali ljudi reagiraju isto na dobru
glazbu. Glazba je univerzalan jezik, to svaki put osjetim. Poslije Australije i
Novog Zelanda, u ožujku idemo na azijsku turneju. Tajvan, Peking, Singapur, Bangkok.
Volim i njihovu hranu, sushi, tajlandsku kuhinju, op?enito atmosferu. Naravno,
volim i Europu. Pogotovo su uzbudljiva nova mjesta koja svakim danom ni?u.
Rusija, Hrvatska...
Koji
su tvoji planovi za budu?nost, glazbeno i privatno?
Nakon odmora kojeg nisam koristio skoro 15
godina, a kojeg ?u uzeti iza Nove godine, slijedi naporan rad na mnogo polja.
Do kraja godine bih trebao objaviti novi album, nekoliko novih kompilacija, producirati filmsku glazbu,
svirati i putovati....puno toga. Imam u planu izdati na etiketi ?ak 24 12“
singla, po 2 mjese?no. Mislim izdati i nekoliko albuma razli?itih autora.
Namjeravam snimiti i jedan old school miksani album kojeg ?u snimiti na nekom
partiju. Slijede?e 2 godine ?e biti naporne jer sam pun ideja i planova.
Ve?ina
dj-a koji dolaze iz Londona obožavaju nogomet. Kako ti stojiš s tim?
Ni ja nisam iznimka. Obožavam sport i
uvijek sam bio iznadprosje?an u nogometu, tenisu, badmintonu. Da nisam
glazbenik definitivno bih bio nogometaš.
Ovo
pitamo dosta ljudi, pa ?emo i tebe. Poznati dji- kao Laurent Garnier i Carl Cox
su priznali da nikad ne namjeravaju prestati dok neki kao Mr. C žele raditi
nešto drugo. Jesi li ti razmišljao o tome?
Mislim da i ako staneš raditi ovo, to je
još uvijek u tebi. Ne, ja ne mislim da ?u se ikada prestati baviti ovim. Na
ovaj ili onaj na?in. Znam za Coxa. Dobri smo prijatelji i ?esto znamo svirati
skupa na festivalima. Mislio je prestati nekoliko puta. ?ak se i u glumi
oprobao, ali dj-ing nije mogao izbaciti iz sebe. To je jednostavno tako. I Laurenta znam jako dobro, i znam da taj ?ovjek
nikad ne?e stati. Mislimda imamo puno toga zajedni?kog. Malo je ljudi tako
odanih i posve?enih glazbi. Fantasti?an dj. Znam da svira i d'n'b ponekad i
jako je dobar u tome. Sigurno je da
ne?emo toliko putovati sa 60, ali ne?emo prestati puštati, skupljati, kupovati
glazbu. Raditi glazbu i dijeliti je s ljudima, too je nešto što nas usre?uje i
što ne možeš tek tako odbaciti. To je u krvi, a krv ne možeš izbaciti. Glazba
je vrlo ovisna stvar, ako ste u glazbi iz pravih razloga.
U
Hrvatskoj je u zadnjih par godina primjetna komercijalizacija svega pa tako i
glazbe i klupskog života. Da li je tako i drugdje?
Nažalost da. U takvim klubovima ne možete
?uti ništa novo, ništa svježe. Sve njihove ideje dolaze iz undergrounda. Glazba
koji oni eksploatiraju je bila underground prije desetak godina. Tek sada su
tu. Da se underground ugasi i oni bi nestali jer nemaju ideja. I ve?ina njih je
u tome iz krivih razloga. To nema puno veze s glazbom. Više sa obi?nom zabavom.
Ali zahvaljuju?i promotorima štirom svijeta koji vjeruju u pravu stvar, te
klubovima koji podupiru glazbu i ljude koji istražuju i šire glazbene horizonte
siguran sam da je budu?nost dobra. Nova
glazba, nove ideje ?ine scenu živom. Kao Laurent. On izlaže ljude glazbi koju
možda nisu o?ekivali, otvara im vidike. To je tako važno za glazbu.
Kako
ti je bilo prošlog ljeta u Poratu? Imaš li neku poruku za hrvatske fanove?
Skroz sam se iznenadio i mogu vam re?i da
su ljudi u Hrvatskoj fantasti?ni. Klub je odli?an, open air, i zaista sam
uživao. Sa sobom uvijek nosim puno dubplate-ova, sa stvarima koje se nigdje
prije nisu mogle ?uti, tako da ih ni ti ljudi koji su tamo došli sigurno nisu
?uli, a njihove reakcije su bile fenomenalne. Od tada je Hrvatska u mom srcu
jer ljudi kuže ono što mi radimo. Veliko hvala svima u Hrvatskoj koji su došli
na naš party i hvala promotorima. Jedva se ?ekamo vratiti. Vidimo se u Splitu
uskoro.
|