MuzikaNaStruju.com - Elektronička glazba

  Well, uvjeren sam da negdje postoji klub koji ?e imena istog, ako ne i ve?eg kalibra, možda ugostiti u manjem vremenskom rasponu, ali ovakav respektabilan line up zaslužuje mali osvrt, kao reakciju autora ovog ?lanka na doživljaj samog kluba ali i ljudi, zvukova, boja, mirisa i atmosfere oko njega...

Ne tako davno, na istim ovim stranicama je bio ?lanak autora DarkMaul-a koji je posjetio spomenuti klub i podijelio dojmove s nama pa da se ne bi krivo interpretiralo kao "ponovljena recenzija kluba" pokušat ?u ovaj tekst napisat dovoljno druga?ijim da zasluži ?itanje ...

Klub Flex ove godine slavi 14 godina postojanja, nalazi se u devetoj be?koj ?etvrti, relativno blizu centra grada, iako se negdje navodi da se nalazi uz Dunav, možda u svrhu postizanja dodatne romantike... Rijeka koja prolazi ispred kluba zapravo je Dunavski kanal, no uz šetnicu sa klupama (gdje je obi?aj sastati se prije i popiti warm up pi?e il dva s ekipom) svejedno efektno djeluje. Klub je podjeljen na dva dijela, desni vanjski dio Flex Cafe koji je svojevrsni lounge bar i u kojem je slobodan ulaz, te ulaz lijevo u halu (prosjek cijene upada je nekih 9-12 eura, ovisno o vremenu dolaska...) koja je ni manje ni više nego dio tunela podzemne željeznice, prakti?ki dijeli zid sa tunelom koji je u upotrebi i kojim redovno prometuje podzemna... Prikladna lokacija obzirom na image koji prati klub i koji o?ito ljudi zaduženi za to uspješno održavaju. Unutrašnjost kluba je neugledna i nije bas da ?ete požaliti ako ste obukli stare tene :) Underground atmosfera, relativno visoki crni zidovi, instalacije od kod zna ?ega sve provedene po stropu, šank s minimalno stolica, floor, bina i lijevo od nje backstage gdje pozvani mogu samo šifrom ili karticom otvoriti vrata (nisam imao tu privilegiju)...

No dobro, dosta o zemljopisu, gra?evini, ovo je portal Muzikanastruju.com, stoga...

  Razlog prvom posjetu bila je želja da se vidi ovaj klub, a prilika se ukazala kada je gostovao Radio Slave, ime koje obzirom na žanr nije bilo na "must see" listi, ali mozda je i bolje tako jer da je svirao neki od all time favorita sigurno bi ovaj ?lanak izgubio na objektivnosti. Glazba te ve?eri nije bila za pam?enje, ali opet dovoljno plesna i zabavna da prvi dojam o klubu bude izvrstan. Zasluge tome ve?inom idu doživljaju kluba i svega u njemu koji je aktivirao one stare mirise i boje  s prvih raveova kojima se navla?ite na ovu glazbu.  Iako s relativno velikim sluša?kim iskustvom, mislim da i ne treba biti audiofil da bi se primjetilo fantasti?no ozvu?enje, za kojeg kažu da je me?u najboljima u Europi, osobno, najbolje ikada konzumirano. Sama konstrukcija kluba je zahvalna za kvalitetno ozvu?enje ali tek kada bolje pogledate pozicije zvu?nika, dj pulta, floora, rasvjete, vise?ih barijera u zraku koje na prvi pogled nemaju smisla, shvatite da se netko stvarno potrudio oko zvu?ne instalacije. Ne radi se o sirovoj snazi (iako se zaštita u obliku ?epi?a za uši besplatno dobije na šanku), ve? zbilja o zvuku koji ?e vam izbiti zrak iz plu?a i doslovce oduzeti dah ali bez straha da ?e vas sutra boljeti glava ili da ?ete kad legnete ?uti ššššššššššššššumove u ušima :) O light and vision sistemu ne treba puno govoriti jer se uglavnom sve svodi na dvije stvari, to je set displeja iza pulta koji stvaraju jedan video zid na kojem se vrte neke relativno suvisle vizualizacije te mega videozid od nekih 15-20 kvadrata položen paralelno iznad dance floora na kojem se vrte jednostavne vizualizacije, minimalne s obzirom na mogu?nost displeja ali s razlogom su takve jer postižu najbolji efekt bez da se floor nepotrebno osvjetljava, tako da su ?esto jednobojne igre linija i raznoraznih simbola koje diskretno obasjavaju ?as crvenu, ?as plavu, ?as zelenu...gomilu.

Razlog drugog posjeta bio je ve? ozbiljnije naravi jer je gostovao Dylan Hermelijn aka 2000 and One. Namjerno izbjegavam prefiks DJ jer ipak se radi o vrhunskom producentu ?ija prva izdanja ve? navršavaju punoljetnost i za kojeg rijetki nisu ?uli, a rijetki su i oni koji nemaju barem jednu stvar izdanu pod 100% Pure etiketom kojoj je on suosniva?  te za koju je potpisao jaka imena koja nešto zna?e na svjetskoj sceni elektronske glazbe.

Vjerujem mnogi ?e se složiti da je ve? neko vrijeme nizozemska produkcija me?u ja?ima i da karakteristi?an zvuk koji nose izdanja nizozemskih producenata i labela garantiraju uspjeh kako na flooru tako i u ku?nom slušanju, nekakvi evergreeni koje i nakon dugo vremena opet poželite ?uti...No dobro, da se ovaj ?lanak ne pretvori u (subjektivnu) analizu nizozemske scene vjerujem dovoljno je razloga  navedeno da se ovakav igra? ne propusti...

Warm up dj-evi su odra?ivali back2back set i poprili?no rasplesali ekipu. Dylan je došao na stage otprilike kad su se potonja dvojica malo razigrala i po?ela puštati tvr?e pa je valjda bilo vrijeme da on preuzme knobove... Iskreno, o?ekivao sam malo spektakularniji po?etak seta, jer ve?ina 'headlinera' krene nekim svojim hitom (a 2000 and One ih sigurno ima) i time izbace publiku iz cipela u startu i na osnovu tog po?etnog impulsa skupe bodove koji na kraju rezultiraju dobrim feedbackom publike cijeli set. Dylan je po?eo lagano, trendy usudio bih se re?i, s obzirom na neki minimal, deep zvuk, prili?no ziheraški po?etak ali s razlogom, jer kasnije se ispostavilo da je to bilo samo zagrijavanje za energiju i raznobojnost zvukova kojima nas je kasnije po?astio. BPM-i su išli do optimalnih granica, visoko taman toliko da se rasplešete a opet dovoljno nisko da vas ne okarakteriziraju kao, ne daj Bože, ljubitelja 'schranza' :)  Iz setupa sa MacBook-om, 2 effect boxa (mislim Korg) i A&H Xone 3D mikserom kao organizatorom toga svega izlazio je energi?ni, pumpaju?i ritam u isto vrijeme snažan ali inteligentan sa svojim prigušenim perkusijama i pokojim vokalom koji je stvarno rijetke ostavio ravnodušnim i set je prošao u trenu... Interesantna stvar je da je Dylan izbjegao masovno obasipanje ekipe svojim stvarima, neke koje je pustio bili su remiksevi stvari s aktualnog "Heritage" albuma, što smatram pohvalnim jer mene je uvjerio u svoje dj sposobnosti, a za produkcijske ionako svi znaju...

I da...pri?a ne staje na Flexu jer muzike na struju ima po Be?u, a s obzirom na vi?eno ima je tko i slušati, tako uz gore navedena, u relativno kratkom periodu (mjesec dana) imao sam priliku ?uti još "neka imena" kao Juan Atkins (FLUC), Sven Vaeth (Hochspannungshalle), dalo bi se pri?ati i o DJ setu Booka Shade (Volksgarten) koji je neusporediv sa live izvedbom istoimenog dvojca i evidentno je da su se momci umorili od svirki...uglavnom dovoljno je toga da se pojedinac lako razmazi u takvom okruženju i jedina ovisnost koje se treba bojati je dobar zvuk, ostalo vam ne pada na pamet...

Za Muziku Na Struju, Darko J. aka Monoid#31