Muzika Na Struju

Uoči gostovanja svojevrsne institucije elektronske glazbe, WestBama, u klubu Aurora 9. rujna 2006., donosimo Vam dio intervja u suradnji s listom „Slobodna Dalmacija".

WestBam, pravim imenom Maximilian Lenz, DJ, producent, organizator, kulturni predstavnik Njemačke, nastupit će na zatvaranju Aurore 9. rujna 2006. WestBam je na sceni od početka '80-ih godina. Aktivno je sudjelovao u glazbenim pokretima '80-ih i '90-ih, te je aktivan i danas, mogli bismo reći više nego ikad. Nastupio je kao kulturni predstavnik svoje zemlje na otvaranju Olimpijskih igara u Seulu. Uključen je u Love Parade od samog početka, začetnik je i organizator najznačajnijeg i najdugovječnijeg događaja elektroničke glazbe - Maydaya. Izdao je 4 albuma, napravio je mnoge techno, house i electro hitove, te je autor himni Love Paradea i Maydaya. Spada u sam vrh svjetskih dj-a, a napomenimo da je i pobjednik njemačkog DMC natjecanja sredinom '80-ih. WestBam je jedan od onih koji je njemačku elektroničku scenu digao na viši nivo, te je sudjelovao u stvaranju Berlina kao svjetske techno prijestolnice.

U intervjuima koje daješ širom svijeta Često se spominje jedan događaj iz Hrvatske sa početka '90-ih godina. O čemu je riječ?

Da. Novinari me vrlo često pitaju koji mi je događaj ostao u sjećanju s obzirom da sam više od 30 godina na sceni. Jedan se događaj ističe i nikad ga ne?u zaboraviti. Bilo je to kad sam prvi put nastupio u Hrvatskoj, u Zagrebu još početkom '90-ih. Svirao sam u blizini Zagreba dok je još rat bjesnio, što se moglo i čuti, jer su granate padale oko 20ak km od samog mjesta partija. I odjednom je nestalo struje na oko skoro sat i po. Međutim nitko nije napuštao prostoriju iako je prošlo oko sat i pol bez svjetla i zvuka. Svi su ostali i taj trenutak kad je došla struja i kad se osjetio bas, svi su poludjeli od sreće. Nevjerovatan doživljaj, pun emocija. To je jedan od najvećih momenata u mojoj karijeri. To je priča koju još prepričavam svima, a vjerovatno ću i unucima. Ideja glazbe je da se ljudi oslobode i tu je došla do punog izražaja, u najtežim trenucima. Toga se često sjetim i to me još uvijek ohrabruje u onome što radim.

Unatoč ubitačnom rasporedu nastupanja, boravka u studiju te uloge organizatora, redovito dolaziš u Hrvatsku, bar jednom godišnje. Što to ima u hrvatskim partijima?

Volim Hrvatsku! Sjećam se još urnebesnih partija u Splitu koje je Pero organizirao, ako se ne varam u Stella Mares. Mislim da je to bila '96. ili '97. Open Air party na plaži, do 9 ujutro. Više od 3000 ljudi je bilo. Sjećam se da su te noći palili baklje, to mi je ostalo urezano u sjećanje. Ostali su mi u sjećanju i kupači koji su počeli dolaziti na plažu ujutro, bakice, haha, a ljudi su još plesali. Bilo je nevjerojatno vidjeti ta dva svijeta u isto vrijeme na istom mjestu. Ljudi su se kupali, skakali u more, plesali po krovu kafića, brodovima. Closing partiji u Aurori su također meni jedni od najdražih, zato se uostalom svake godine i vraćam tamo tako da je to postala tradicija zbog koje odgađam sve što mi se ponudi na taj datum. Nažalost, dvije godine smo napravili pauzu jer sam pretprošle godine slomio nogu, a lani sam nastupio u drugim mjestima. Radujem se povratku i znam da će biti odlično. Ponekad je pauza pozitivna jer poslije nje dolazimo svježi i puni energije. Mislim da će tako biti i ovaj put.

Zadnji album Do you believe in Westworld je izašao prije 2 godine i fuzija je techna, electra, rocka. Vidi se pomak u zvuku i produkciji. Zanima nas što se krije iza tako znakovitog naslova?

Naslov je potaknut političkim raspravama koje su vođene u vrijeme nastanka albuma. Kuda ide zapadna civilizacija, zapadne vrijednosti. Preispitivanje WestBama prema Westworldu. Nije mi bila namjera potaknuti političku raspravu nego sam preispitivao sebe. Po meni album daje više realistični pogled na svijet nego politički. Što se same produkcije tiče, nisam htio da album zvuči moderno elektronički, u skladu s vremenom u kojem živimo. Danas imamo svu moguću tehnologiju, hard disc recording, software za procesuiranje bilo kojih efekata, muzika više ne mora zvučati kao na početku da bi ljudi znali da je elektronička. Stereotipni imidž elektroničke glazbe naslanja se na ideju iz '70-ih koju su još Kraftwerk započeli. Zvuk je bio tako sintetičan, plastičan i za to doba nepobitno avangardan. Međutim danas to nije. Moje je mišljenje da danas elektronička glazba, što se produkcijskodg dijela tiče, mora zvučati bitno drugačije, u skladu s vremenom i tehnologijom.

Jedan si od pokretača Love parade-a, Maydaya...kakvo je bilo iskustvo biti kreator takvih mega spektakla gdje su nastupale stotine dj-a, a posjećenost se brojala i u milijunima?

Na Love Paradeu sam od samog početka kad me Dr. Motte zamolio da sviram. Od tada traje naša suradnja. Na prvom izdanju je bilo oko 200 ljudi. Ima nešto povijesno u tome. Tada sam pomislio, wow, ovo je početak nečega, ali ovolikom uspjehu se nismo nadali, da postane poznat u svijetu, tj. najveći svjetski party. Tako je bilo i sa Maydayom. Ne postoji ni jedan veliki party koji se održao 15 godina, a koji je promovirao elektroničku glazbu od njenih početaka. Mi smo na sceni još od ranih rave dana. Tamo su nastupili pioniri na početku kao Joey Beltram, cijela detroitska škola dj-a. Imali smo tada 6000 posjetitelja što je bilo najviše na svijetu za takav party. Mi smo prvi promovirali minimalnu elektroničku glazbu u tim razmjerima. Danas svake godine imamo oko 30 000 posjetitelja što je maksimalni kapacitet dvorane u Duseldorfu u kojoj tradicionalno održavamo Mayday i to 30. travnja svake godine. Ove godine smo slavili 15. godišnjicu. Bio je to susret starijih i mlađih izvođača, a i posjetilaca. Prodigy su nastupili uživo.

Ako uzmemo u obzir da je financijska strana tvog posla zadovoljena, što je ono što te i dalje vuče da se baviš ovim poslom?

To i sam sebe često pitam. Mislim da je to nešto što volim raditi i što sam dobro naučio raditi. Volim vidjeti ispred sebe ljude kako plešu. Onaj tko je probao dj-ati to zna. I najveći protivnici dj kulture, kad to probaju promijene mišljenje. To je nevjerovatan osjećaj koji ne jenjava s godinama. Naprotiv, mislim da kao dj imam još puno toga naučiti i razvijati se. Eto, upravo sam prije dva tjedna na jednom partiju u Dusseldorfu naučio nešto novo, što je i mene iznenadilo. Od tada razmišljam kako tu ideju razviti i realizirati na sljedećem partyu u Japanu.