Muzika Na Struju

Donosimo Vam intervju s Billy Nastyem napravljen u suradnji s listom „Slobodna Dalmacija", a uoči Nastyevog nastupa u splitskom klubu Master's 11. studenog 2006.

Billy Nasty je Dennis Hopper elektroničke plesne glazbe. Na sceni je već dugo tako da je postao njen integralni dio. I sam priznaje: "Postoji neko ludilo oko Hoppera koje mi se jako sviđa. On je glumac kojem se iskreno divim jer je lud, ali kontrolirano lud". Pravim imenom William Nastri, Billy je londonski DJ već godinama pozicioniran u top 100 svjetskih DJ-a po "DJ Magazinu". Otkrio je imena poput Adam Bayera i Marca Carole, za njega snimaju Valentino Kanzyani, Umek, Marko Nastić, vlasnik je dvije etikete, Tortured Records za techno i Electrix za electro. Prije nego je postao DJ, radio je gomilu poslova (poštar, frizer, prodavač), ali nije našao smisao u tome niti je imao životnog plana dok se nije zaposlio u prodavaonici ploča "Zoom" i počeo puštati glazbu kao DJ. Kaže da se čovjek bez plana uvijek vrti u krug. Misli da je privilegiran kako stari, jer sve više počinje cijeniti i uživati u tome što je napravio. Za sebe kaže da je kao vojnik koji je spreman umrijeti za cilj. Kaže i da nije producent nego DJ. Striktno DJ.

Krenimo ispočetka. Kad ste se i zbog čega počeli baviti DJ-ingom?

 Sa DJ-ingom sam se upoznao kad sam imao 16, a sa 20 sam postao profesionalni DJ. Tada sam kupio gramofone. Sada imam 37. Sami izračunajte koliko već puštam. Išao sam na "Rare Grooves" i hip hop partije, pratio Jonathan Morea iz skupine Coldcut s kojim sam upoznao život DJ-a i noćnih klubova. Znao sam da je to - to. Mislim da je to bilo oko 1985. godine.

 
Oduvijek ste gurali electro zvuk, i prije nego je postao popularan. Vaše etikete "Electrix" i "Tortured" pomicale su granice u electro zvuku i još uvijek su među boljima. Kako gledate na posvemašnju ekspanziju electro zvuka i kako je to utjecalo na Vaš set danas?

Danas puštam kombinaciju electra i techna koji je više funky, elektroničan i pozitivan. Nekad sam puštao dosta žestoko i mračno. Ta su vremena iza mene. Već dugo vremena pokušavam pogurati electro zvuk tako da sam zadnjih pet, šest godina paralelno sa svojim uobičajenim setom nudio i svoj electro set koji je postao jako tražen i na račun kojega istražujem jedan cijeli novi svijet. Također, ima dosta minimal stvari koje puštam. Ali, uvijek mora biti energično.

 
Dotaknuli smo se Vaših etiketa Tortured i Electrix. Kako s njima stvari stoje? Koja izdanja slijede u dogledno vrijeme?

"Tortured" je krenuo više u funky techno i electro smjeru, dok je "Elecrix" trenutno usmjeren ka dancefloor friendly electru i minimalu. Većina techno zajednice krenula je u tim smjerovima što je po meni normalno. Ljudi su se zasitili i hoće novi zvuk koji, zapravo, za nas veterane i nije tako nov jer se sve vrti u krug. Ideja minimalnog i electro zvuka tu je još od samih početaka samo je sad puno bolja produkcija i bolje zvuči. Ima dosta producenata i Dj-a koji su otišli korak dalje i nadogradili zvuk. Likovi kao Luciano ili Funk D'Void pomiču granice i stvaraju nove trendove. DJ-i i producenti koji nisu na vrijeme uočili promjene, jednostavno su nestali. Isto kao u bilo kojoj drugoj umjetnoosti, uvijek moraš ići naprijed. Što se tiče izdanja ne "Electrixu" ubrzo izlaze producenti Dyanrec i Who's who?, sa vrlo energičnim dancfloor electro pločama. Poslije njih slijedi moj EP. Na "Tortured" izlazi Paul Macov uplifting acid techno. Kao što vidite i ja sam ušao u studio nakon 10-ak godina.

 
Uvijek ste tvrdili da ste prvenstveno DJ. Kad ste ono zadnju ploču izbacili?

Haha, u pravu ste. Nisam ploču dugo izbacio. Prošle godine sam opet počeo, no prije toga je proteklo skoro 10 godina. Kako se muzika dosta promijenila i išla u mom željenom pravcu, osjetio sam da i ja imam nešto reći. Imam nekoliko ploča koje uskoro izlaze na različitim etiketama. Napravio sam EP imenom "Bordel" sa Markom Nastićem koji će izaći na Umekovoj etiketi "Earresisitible". Imamo već izvrsne reakcije. Cox je pušta, Valentino i Umek također. Veliki hit. Radim lude stvari i sa njemačkim producentom Gregorom Tresherom. Tri ploče su u igri od kojih dvije uskoro izlaze na "Electrixu" a jedna izlazi na "Terminal M", etiketi Monike Kruse. Ima elemenata punka, techna, electra. Trenutno imamo electro stvar mjeseca u "Mixmag" časopisu. Također dosta toga snimam sam i uskoro ću neke stvari dovršiti. Da, definitivno, Billy se promijenio i više je u studiju, ali je još uvijek - Nasty.

 
Jesu li se promjenila i mjesta na kojima svirate s obzirom da ste promijenili stil? Koji su Vam sad klubovi najdraži?

"Fabric" u Londonu je klub kojemu se uvijek iznova radujem. Super je muzika, filozofija iza kluba je jako pozitivna i ljudi koji stoje iza kluba totalno su u glazbi. Volim svirati jako u Južnoj Americi, u Sao Paolu. Tamo je drugi svijet, totalno drugačiji. Super je.

 
U Hrvatskoj ste prvi put nastupili prije 6, 7 godina. Unatoč gustom rasporedu od tada ste gostovali par puta. Kakvi su Vam partyji tu bili?

U Hrvatskoj mi je uvijek super bilo. Od prvog puta sam se zaljubio u vašu zemlju i ljude. Sjećam se "Valkane", nevjerojatan osjećaj je bilo svirati na tom festivalu. "Aurora" mi je također ostala u dobrom sjećanju. Nažalost, pamtim jednu ružnu uspomenu i to iz Splita prije par godina, kad sam svirao u klubu ispod stadiona, ne sjećam mu se ime, ali se zato sjećam promotora, koji nije isplatio mene i Terry Francisa. Nije nam platio ni hotel, samo je usred noći nestao i isključio mobitel. Čak je i na internet stranici koju vodi plasirao laži da sam završio s jednom djevojkom poslije partyja, što nikada ne činim jer imam obitelj. Grozno da se neko može baviti takvim stvarima. To me jako razljutilo. Nešto slično nigdje nisam doživio. Ni ja ni Terry koji od tada nije ni bio u Splitu.

 
Nadamo se da će ovaj put biti bolje.

Znam da hoće. Imam nekoliko prijatelja iz Splita i okolice, te dosta fanova koji su me kontaktirali u vezi ovog partyja. Dat ću sve od sebe i znam da će biti super. Mr. C mi je rekao da je taj klub izvrstan i da je uživao, zato ću i ja ponijeti malo više ploča. 

 "Slobodna Dalmacija", 9. studenog 2006.