Muzika Na Struju

Prošlo je skoro dvije godine od tvog all-night nastupa u splitskoj Kocki. Uskoro slijedi tvoj cjelovečernji nastup u klubu Master's. Što te motiviralo na takav potez s obzirom da u posljednje vrijeme nisi baš često svirao na partyjima?

Za allnighter je više razloga. Prvi je taj što volim duge setove u kojima se zbilja mogu do kraja izraziti. Međutim, problem dugih setova je u tome što ih nije moguće sprovesti u djelo kad imate gostujućeg dj-a. Drugi razlog je taj što želim pružiti priliku nadolazećim i nadasve kvalitetnim mladim snagama da se iskažu. Slijedom toga prošle godine sam više puta bukirao Pillea i Ivu, za koje tvrdim da su odlični dj-i. Treći razlog je taj što ne želim da se publika zasiti, pa ne želim prečesto svirati na istim mjestima. I zadnji je taj što sam upisao faks, a to mi oduzima puno vremena, tako da manje i putujem. To je ujedno i razlog zbog čega ne nastupam izvan Dalmacije tako često.

Sjećam se nastupa u Kocki u veljači 2005. Prije tog nastupa također je prošlo skoro 2 godine otkad sam svirao cijelu večer u Splitu, pa kad se taj party održao sve je ispalo odlično. Sjećam se jutra, konobari su skakali, bila je živa veselica. Kažu da je to jedan od najposjećenijih partija u Kocki dosad.

Većina domaćih poklonika el. glazbe poznaje tvoj rad tijekom svih ovih godina. Koliko se promijenio tvoj zvuk i način razmišljanja o glazbi u posljednjih par godina?

Sve se mijenja samo je mijena konstantna - stara je izreka. Ko se ne mijenja taj nije normalan. Međutim, problem je ako se prečesto mijenjaš i ako sve mijenjaš. Moraš imati nešto svoje i usvajati najbolje od trenutka u kojemu živiš. Nastojim ići u tom smjeru. Mislim da sam u posljednjih par godina dosta sazrio kao dj i da više ne trebam nikome ništa dokazivati. Ono što je ostalo isto je to da glazbu ne mogu vrednovati po žanrovima, top ljestvicama ili trendovskim previranjima. Trendovski dj-i dođu i prođu kao i trendovi, dok istinski dj-i traju bez obzira na sve. Primjer je Laurent Garnier. Ista stvar je i sa glazbom. Dobre stvari možeš uvijek pustiti bez obzira koliko su stare.

Što se mog zvuka tiče...na njemu stalno radim, stalno nabavljam glazbu, doduše manje na pločama, jer ih i nemam više gdje staviti. Mislim da ih imam oko 3500 + oko 1500 cd-a, tako da ih jednostavno nemam gdje više spremati, pa kupujem mp3-ice za Serato Scratch. Zadnjih par godina pojavilo se nekoliko izvrsnih dj-a i producenata čije stvari su sada neizostavni dio mog seta i te ljude želim dovesti u Hrvatsku. Trenutno me najviše inspirira mješavina minimala i techna s primjesama electra. Ima tu i muzike s breakovima, ima stvari koje ne mogu ni definirati i te su mi najdraže. Ali ne volim pretjerivati ni u čemu posebno. Puštam što mi se svidi.

Smatraš li da uvijek treba nadmašiti svoj prijašnji nastup, riskirati i dati ljudima novi zvuk, za razliku od nekolicine dj-eva koji se drže provjerenih "bisera" i recepata za uspjeh na danceflooru?

Uvijek sam nastojao probiti barijere i pomaknuti granice i stalno sam nailazio na otpor „purista", a puritizam ubija glazbu i kreativizam. S druge strane „vrebaju" partijaneri gladni hitova, tako da je to nezgodna situacija za nekog ko želi progurati nešto novo. Mislim da treba riskirati. Jedino tako može nastati nešto izvanredno.

Smatram da dj mora uvijek dati svoj maksimum u datim okolnostima, što nije uvijek jednostavno. I mi imamo svoje probleme i ograničenja s kojima živimo i htjeli mi to ili ne, to se odrazi na set. Postoje dj-i koji sve unaprijed isplaniraju, slože ploče, cd ili već što puštaju. To mi je uvijek bilo smiješno. Pa mogli smo onda umjesto dj-a slušati Jukebox ili programirati iPod! Znam također nekolicinu dj-a koji uvijek igraju na sigurno puštajući samo provjerene hitove. Gdje je tu kreativnost? DJ bi trebao biti kreativan, pa makar koji put i pogriješio. Zar ne? Međutim, tijekom svoje karijere sam skužio da je na sceni mnogo konfekcijskih dj-a, koji su tu radi svega osim glazbe. Oni su „face" u društvu i to ih najviše motivira. Dosta njih „fušare" za sitnu lovu po raznim klubovima samo da ne bi radili neki „normalan" posao ili tek da podebljaju kućni budžet. Biti DJ danas je kako vole reći „in". Svatko može biti dj. Dj-eva danas općenito ima previše, ali onih dobrih je malo.

Mislim da dobar dj mora osluškivati publiku, biti u interakciji s njom, ali joj ne podilaziti, nego je natjerati da prihvati ono što joj on nudi. Mora je izazivati, dovesti do vrhunca, pa pustiti nešto sasvim neočekivano, ići gore, dolje. Ne bi se to tek tako lako moglo definirati, ali vidi sena dj-u dok radi je li fejker.

Koliko je bitno za dj-a da bude orijentiran nekonvencionalnom razmišljanju, "to be able to think outside the box", tj. da bude originalan i uspješan u tome?

Naravno da je to bitno. Možda i najbitnije, jer uniformiranost ubija kreativnost. Moraš imati nešto svoje, po cijenu da te odmah i ne prihvate. Pogledajte kroz povijest. Najveći umjetnici su bili ismijavani za života. Kvazi umjetnika imate na svakom koraku. Ti se svakome smiju, a nisu ništa u životu napravili. Npr. takvima je bitno da li dj ide na aftere, bitno im je koje patike nosi, kakva mu je frizura, zabrijavaju da je samo to što oni stušaju je dobro i ništa drugo. Srećem takve često. U svim sferama ih ima.

Treba vjerovati u ono što radite, ustrajati u tome i nagrada će doći kad tad. Meni je najveća nagrada kad natjeram ljude da plešu, kad mi neko dođe i pita koja je to stvar, da je još nije čuo.

Ulažeš li dosta logistike u svoj nastup, posebno ako sviraš cijelu noć ili se prepustiš momentu i atmosferi, tj. postoje li neke smjernice prema kojima se tvoji setovi moraju kretati?

Naravno da je logistika važna. U masi stvari koje imam u torbi ili laptopu potrebno je napraviti dobru selekciju. Morate imati neku ideju u kojem smjeru bi voljeli da krene vaš set, a da bi to mogli, morate poraditi na logistici. Odnedavno radim s Rane Serato Scratch. Za one koji ne znaju, to je dj tehnologija koja objedinjuje klasično puštanje s ploča, s tim da imam pristup cjelokupnoj glazbi u kompjutoru. Puštam mp3-ice iz laptopa, ali njima upravljam s dvije specijalne ploče, isto kao kod klasičnih gramofona. Ludo. To mi daje znatno veću slobodu jer imam neograničeni broj stvari koje mogu pustiti, ovisno o raspoloženju.

Puštaš li glazbu koja se sviđa tebi ili pokušavaš puštati ono sto bi se publici moglo svidjeti? Postoji li balans u tome i koliko to zapravo utječe na umjetnikov integritet?

To smo već spomenuli prije, ali ću dodati par stvari. Dj koji pušta stalno samo što publika želi je skoro isto što i kurva. Mislim da bilo koji umjetnik, pa tako i dj mora prvo udovoljiti sebi. Poslije to svoje mora dati publici. Publika dolazi čuti, vidjeti, baš tog i tog dj-a, pijanistu, slikara. Zbog njegovog rada zbog kojeg je poznat. Teško je tu naći balans. Laurent je to dobro definirao: „Daj publici onoliko koliko je ona u stanju apsorbirati."

Moglo bi se i reći kako si upravo ti stvorio i profilirao scenu u Dalmaciji. Koliko si zapravo zadovoljan time?

Hmm, nisam o tome nikad sustavno razmišljao. Radim što mislim da je dobro. Naravno, i ja sam imao grešaka, kad gledam iz današnje perspektive, ali to je normalno. Općenito mi je drago što se u Hrvatskoj nisu profilirali promotori koji promoviraju glupu klupsku glazbu koje vani ima napretek. Pogledajmo samo electroclash i cijeli taj trash đir koji se oko toga vrti. Afirmiranje neukusa do krajnjih granica, kako u glazbi tako i u odijevanju. I sad je to kao super jer je novo. Niti je super, niti je novo. Imali smo toga već u '80-ima, što se kaže „na tone". Tada je isplivao i Italo house, vjerujem jedan od najljigavijih glazbenih pravaca u povijesti, na koji se i spomenuta subkultura dobrano oslanja. Od istinskog electra tu nema ništa.

Uvijek sam pokušavao dovesti dj-e koji su prednjačili u svijetu elektroničke glazbe. Nisam se zadovoljavao uvijek jednim te istim facama i igrao na sigurno, iako sam mogao. Uvijek želim ići dalje, jer glazba nema granica. Uvijek se pojavi netko drugačiji, možda ne bolji ili lošiji, jednostavno drugačiji. Volim face koji imaju nešto svoje, koje će ljudi pamtiti po nečemu.

Jesi li zadovoljan smjerom kojim se kreće tvoja karijera i kakvi su ti planovi za budućnost?

Sad sve radim opušteno. Nigdje mi se ne žuri, a o karijeri i ne razmišljam. Glazba je sastavni dio mog života otkad znam za sebe. U klubove zalazim od svoje 13. godine i u njima se osjećam kao doma. Ja to jednostavno volim i zato to ne smatram poslom i karijerom. To sam jednostavno ja. Planova imam dosta, a jedan od glavnih je konačno snimiti duplu ploču „My Funky Mercedes" na kojoj će gostovati dosta mojih prijatelja s kojima sam radio i još radim. Kao promotor imam u planu dovesti nekoliko relativno novih faca koji nikad prije nisu gostovali u Hrvatskoj. Naravno, tu je i nekoliko jačih gostovanja u Aurori na ljeto.

Misliš li da naša publika ima dovoljno senzibiliteta i dobrog ukusa da prihvati dobru glazbu,umjesto da s neviđenim entuzijazmom organiziraju pohode na dj zvijezde i sl.?

Nije stvar samo u našoj publici. Tako je svugdje u svijetu. Ljudi vole zvijezde i vole se poistovjetiti s njima, a ono bitno - glazbu, guraju u drugi plan. Naša glazba nije pop i mainstream, ali isto ima svoje zvijezde. Mislim da je to u jednu ruku normalno iako nisam neki pristalica toga.

Želis li jos nešto reći, što možda ova pitanja nisu pokrila?

Da. Otac mi je preminuo prije mjesec dana, a on je jako volio moju glazbu. Zato ovaj set posvećujem njemu.

Želim ti puno sreće i dobrog raspolozenja za nadolazeći nastup. Thanks & vidimo se tamo.

Hvala. Vidimo se.

Autor: Mario M.