Muzika Na Struju

MNS: Možeš li nam nešto reći o tvojim počecima? Kako je nastao Detroit techno?

KS: Detroit techno je nastao davno,  početkom '80-ih...'81. ili '82. Čovjek koji je započeo cijelu revoluciju zove se Juan Atkins. Derrick May i ja smo išli u školu sa Juanom. Juan je prvi eksperimentirao s muzikom da bi se 1985. Derrick i ja priključili Juanu u eksperimentiranju. Podupirali smo njegovu viziju glazbe koju je nazvao Techno. Bili smo mladi, nadobudni, ambiciozni, hrabri, spremni žrtvovati sve za svoja uvjerenja i glazbu. Ja sam počeo dj-ati '83./'84. a prvu ploču sam izdao 1985. Do 1988. svi su pričali o technu. Do tada sam izdao 7 ploča, Derrick 4. Imali smo velikog uspjeha na underground tržištu. Stvari koje su dolazile iz undergrounda odjednom su postale veliki hitovi. Ubrzo se cijeli svijet zarazio...UK, Njemačka, Japan, Nizozemska...danas imamo ovo što imamo zahvaljući tome što smo pokrenuli sredinom '80-ih. Izdao sam puno ploča, underground hitova. Isto tako izdao sam i dosta ploča koje su izašle iz tog okvira i postale hitovi na svjetskoj razini. To se upravo dogodilo sa Inner City projektom. Bili smo na top ljestvicama radio postaja širom svijeta. Tada počinje ekspanzija plesne glazbe po svijetu.

MNS: Tko je prvi put spomenuo termin Techno?

KS: Juan Atkins, 1982. Kad su ga pitali kakva je to glazba, on je rekao: "This is Techno music".

MNS: Što to čini Detroit techno tako posebnim?

KS: To što ima naslijeđe u funku i soulu. Unatoč tehnološkom iskoraku koji smo ugradili u stvaranje naše glazbe, Detroit techno ima taj prepoznatljiv groove. Danas Detroit techno nije vezan za zemljopisnu kartu. Rade ga i sviraju ljudi širom svijeta. Naša je bila početna ideja. Danas je techno svjetska glazba, isto kao i Jazz, Rock...Bitno je i to što dolazimo iz Detroita, podijeljenog grada čija je polovica skoro mrtva i u kojoj se nalaze napuštene tvornice auto industrije. Zato techno često i nazivaju Motor City music. Techno je došao poslije ekonomske krize. A znamo da su posljedice raznih kriza reflektirtane kroz umjetnost...Krize rađaju umjetnost. Tako je nastao i techno.

MNS: Tko su vama kao pionirima bili uzori?

KS: Bili smo urbani crnci koji smo imali swing i naslijeđe soula. Počeli smo upotrebljavati elektroniku, što je bilo nešto sasvim novo. Uzori su nam bili europski Kraftwerk s jedne strane i glazbenici kao George Clinton i James Brown sa druge. Tako da je techno ispao kao fuzija svega navedenog, ali je ipak bio sasvim nešto novo - futuristička, hipnotička plesna  soul glazba s puno utjecaja funka. Način na koji smo ga stvorili učinio je da postane svjetski popularan.

MNS: Zašto techno u Americi, svojoj domovini, nije postao popularan kao drugdje?

KS: Nismo imali medijsku podršku. Vlada je vrlo žestoka bila prema partijima. Vlasnici klubova nisu željeli riskirati i raditi bilo što osim onoga što se vrtilo na MTV-u. Nismo imali podršku ni urbane crnačke zajednice, jer je ona bila okrenuta hip hopu. Uspjeli smo tek kad smo prešli Atlantik. Puno ljudi nije ni bilo svjesno da se techno rodio u Detroitu.

MNS: Da li se nešto promijenilo u Americi glede techna?

KS: Ne. Amerčko tržište je okrenuto samo prema profitu. Nije ih briga za dobru glazbu. Sve je u službi novca i sve se oko novca vrti. Techno nije prisutan na MTV-u, što automatski znači da ne vrtimo puno novaca, tako da nismo zanimljivi. U ostalim djelovima svjeta techno se doživljava više artistički i ljudi prepoznaju njegovu poruku te je samim tim i prihvaćeniji.

MNS: Koju si opremu koristio na početku a koju sad koristiš?

KS: Koristio sam bazične instrumente kao što su 909, 808, 727, DX 100, CP 1000, nekoliko klavijatura, sinteva. Znaš što? Kad imaš samo par komada opreme, naučiš iz njih izvući maksimum. Sve svoje rane radove napravio sam s minimalno opreme. Sve je to zahtijevalo konstantan i naporan rad.

MNS: Što misliš o technu koji ste započeli i technu danas? Da li se ideja promijenila?

KS: U techno smo unijeli sve naše osjećaje, našu dušu. Sve je u bilo u feelingu. Međutim, potrošačko društvo nas je dovelo tu gdje jesmo. Sve se mijenja. Techno, house, progressive, svi dobijaju neke nove forme. Mali milijun je podžanrova. Međutim novi producenti nemaju pojma o korijenima, ne znaju odakle sve to dolazi. I nitko ništa novo odavno nije unio u glazbu. Sve se vrti u krug i to prečesto. Malo je originalnih ideja, a previše trendi idiotarija koje puknu kao balon od sapunice jer se previše napuhuju. A trendove stvaraju ljudi željni novca, slave, jeftinog užitka...svega što nema veze sa glazbom. Nas je zanimala samo glazba. Jeste li kad čuli da se detroitski dj-i drogiraju? Toga skoro pa da i nije bilo. Sve se to prilijepilo dosta poslije. Naša se ideja nije promjenila. Hi Tek Soul goes on...

MNS: U devedesetima, biti "underground" umjetnik bilo je za neke vrlo uspješno, jer se "underground kultura" u to vrijeme s pravom vezivala uz dobru glazbu. Međutim, neki su u tome pretjerivali, željeli su biti preposebni pa su loše završili ili su čak i nestali sa scene. Vidimo što se dogodilo sa institucijom kao što je Underground Resistance... Što misliš o tome?

KS: Da, u pravu si. Glazba se stvara za sve ljude. Stvarati elitizam bilo koje vrste vodi u propast. Isto kao i puritizam. Nažalost u UR su se svi razišli iako su iznjedrili neke od najznačajnijih stvari elektroničke plesne glazbe uopće. Sjetimo se samo "Jaguara" koji je prodan u milijunima primjeraka. Čini mi se da se nisu znali nositi s uspjehom.

MNS: Kako je projekt Inner City započeo i što si kanio s njime postići?

KS: U to vrijeme sam radio isključivo instrumentalne underground techno stvari, ali sam s druge strane volio i stvari s vokalima. Zato sam pokrenuo Inner City. Pronašao sam izvrsne soul vokale, napravio glazbu. Neke su stvari postali klasici housea i techna i danas se remiksiraju, sempliraju... Nisam se nadao tolikom uspjehu. Dospjeli smo na vrhove ljestvica većine radio postaja širom svijeta. Inner City je postao preko noći vrlo popularan projekt. Klupska glazba s vokalima koja se mogla puštati u klubovima, ali i slušati na radiju jer je bila jako radiofonična. Mislim da je to ono što je technu oduvijek falilo. Radiofoničnost...

MNS: Veliki uspjeh je imao i projekt E- Dancer s kojim si izbacio nekoliko all time klasika. Već dugo nisi ništa izbacio pod tim imenom. Planiraš li nešto uskoro?

KS: Trenutno radim na nekoliko remiksa i par novih stvari. Odlučio sam jedno vrijeme sve izdavati pod svojim pravim imenom tako da ne namjeravam pod E-Dancerom objavljivati neko vrijeme.

MNS: Posljednjih nekoliko godina koristiš Ableton live i Final Scratch. Što ti misliš o digitalnoj revoluciji?

KS: Pozitivna strana svega toga za mene kao dj-a je da mi je lakše putovati. Na sceni sam već dugo i imam problema s kralježnicom kao i većina starijih dj-a, zbog teških torbi i dugog stajanja. Negativna strana je ta što se izgubila ona toplina analognog vinilnog zvuka. Iako se mnogi kunu da ne mogu prepoznati razliku, ona postoji. Međutim, to prepoznaju ljudi koji dugo rade glazbu. Kad puštam još uvijek to zvuči funky i groovy i zbog tih malih razlika se ne zamaram previše. Mlađe generacije nemaju problema s time jer ih većina koristi cd-e ili neki digitalni format, tako da i ne znaju za razlike.

MNS: Danas je puno glazbe na tržištu, ali malo stvarno dobre. Koji je tvoj recept za dobru ploču?

KS: Ideja mora doći iz duše i mora biti groovy. To je moj recept. Nema puno filozofije. Danas mnogi rade glazbu po kalupu, bez trunke osjećaja i rekao bih, iz pogrešnih razloga. Ne haju kako zvuči, nije ih briga za ništa, bitno je samo da izbace ploču, cd ili digitalni format. Bitno im je samo da netko za njih čuje. Danas, unatoč hiperprodukciji, trebate dugo tražiti dobru ploču.

 
MNS: Možeš li nam nešto reći o ovogodišnjem Fuse-In festivalu?

KS: Ja sam istupio iz organizacije. Sad se zove Detroit Electronic Movement i još uvijek ide. Iako i ove godine opet tamo sviram čini mi se da ipak nije na takvom nivou kao što je bio. Bilo je puno promjena tijekom zadnjih 7 godina. Ove godine su tu i Kenny Larkin, Stacey Pullen, Juan Atkins te mnogi europski dj-i.

MNS: Mnogi najavljivaju povratak techna na velika vrata.

KS: Mislim da se techno nema što vraćati. On je tu stalno. Techno nije trendovska glazba. Može biti jedno vrijeme popularniji, pa se smiriti i tako u krug. Klasični techno je imao stagnaciju zadnjih par godina uslijed velikog booma minimala i electra, ali pobogu, i to je dio techna. Osjeća se veliki umor od minimala diljem Europe i klasični techno se vraća. Naravno, dobre stvari će uvijek isplivati na površinu, bez obzira o čemu se radilo.