MuzikaNaStruju.com - Elektronička glazba

Iako bi ovaj tekst trebao po?eti pratiti povijest puno ranije, jer je dosta tehnologije i tehnike koju danas koristimo i vidimo u elektroni?koj glazbi nastalo prije no što je ?ak i otkrivena struja (mehani?ki instrumenti koji su tada radili na vodu, instrumenti zasnovani na ra?unanju i brojevima, random slaganje ve? napravljenih komada melodije i ritma), pa ?ak i filozofija koja se danas veže uz elektroni?ku glazbu („...da predstavlja muzi?ku dušu mase, velikih tvornica, željezni?kih pruga, bojnih brodova, automobila i zrakoplova, da stvori centralnu temu dominacije mašina i velikog kraljevstva elektriciteta..." - Manifesto of Musica Futurista, 1912.), može po?eti od definicije da je elektroni?ka glazba bilo koja glazba napravljena ili izvedena uz pomo? elektroni?kih naprava. Neki po?etak možemo otprilike smjestiti na po?etak 20. st. kada je Leon Theremin usred Ruske revolucije, kada su ginule tisu?e ljudi smislio nešto što ve?ina ljudi danas povezuje s dolaskom lete?ih tanjura (link na zvuk).

     Me?utim, njegov puno zanimljiviji izum je Rhytmicon, koji je naru?io ameri?ki kompozitor Henry Cowell. On se sjetio zanimljivog koncepta naprave, koja bi bila u mogu?nosti svirati više razli?itih ritmi?kih uzoraka istovremeno (što je jednoj osobi naravno nemogu?e) i na taj na?in stvorio prvu ritam mašinu (link na zvuk). Ondes Martenot (1928. Maurice Martenot) je elektroni?ki instrument, koji se sastojao od klavijature i slajdera, kojem su u kasnijim verzijama dodana baza zvu?nih filtera i promjenjivi zvu?nici !!! Ovaj instrument se i danas koristi, naro?ito je omiljen kod Radioheada, jer su ga koristili na svoja tri albuma i standardna je oprema na njihovim koncertima (link na zvuk). 1929. dolazi Trautonium (Friedrich Trautwein) koji je isto bio napravljen za proizvodnju velikog raspona zvukova i efekata ?esto korištenih kasnije u filmskim soundtrackovima (kao najpoznatiji primjer iskrivljeni ženski vokali u originalnoj Star Trek temi) (link na zvuk).

Uz stvaranje zvuka jedna od važnih tehnologija je snimanje tog istog zvuka, naravno uz njegovu osnovnu primjenu snimanja na medije i distribucije. Još važnija je mogu?nost editiranja, rezanja, spajanja, ubrzavanja, usporavanja... 1939. godine nacisti?ka propaganda se snimala i distribuirala uz pomo? novog izuma za snimanje i reprodukciju zvuka -  Magnetophona. Pierre Schaeffer, radio voditelj iz Pariza, došao je na ideju kako iskoristiti taj izum za nešto više od samog snimanja i puštanja zvuka. U svojoj emisiji iskoristio je sve mogu?nosti magnetofona za stvari koje sigurno nisu pale na pamet nacisti?kom znanstveniku koji ga je složio (ili možda jesu?). Puštao je zvukove unazad, ubrzavao, usporavao, zadržavao i vrtio kola magnetofona rukom (!!!). Stvari koje danas nazivamo sampliranjem stvorene su baš tada: snimanje zvukova iz okoline te mijenjanje pitcha, dobijanje potpuno novih zvukova, puštanje jedne trake preko dva magnetofona da bi se dobio "delay" efekt (link na zvuk), phasing-puštanje dvije melodije istovremeno s tim da jedna zadražava tempo, a druga polako ubrzava, flanging - sli?an efekt, samo dobijen uz pomo? tri magnetofona (link na zvuk),  spajanje više magnetofona zajedno sa multiplexerom dobijaju?i tako efekt "fejdanja" jednog zvuka u drugi. Sve ove tehnike bile su objedinjene pod imenom Musique Concrète. ?ak i nakon što su Musique Concrète zamijenili drugi napredniji oblici elektroni?ke glazbe, neki muzi?ari su nastavili koristiti njene tehnike uklju?uju?i: The Beatles, Pink Floyd, Frank Zappa, a i danas je neki koriste, npr. Squarepusher i Scanner.

Sljede?a osoba koja je napravila revoluciju u glazbi uop?e je fizi?ar Robert Moog, njegov sintesajzer je najviše korišten elektroni?ki instrument iako su skoro u isto vrijeme napravljena još dva sintesajzera - Buchla i Synket koji nisu zaživjeli kao Moog sintesajzer, ali je Buchla, kao instrument koji nije služio imitaciji postoje?ih zvukova ve? stvaranju novih, napravio pravu malu revoluciju. Krajem '60-ih i po?etkom '70-ih elektroni?ka glazba je polako po?ela ulaziti u mainstream i to najviše putem soudtrackova za filmove i serije: Doctor Who, Forbbiden Planet, Star Trek, Clockwork Orange. Veliki broj muzi?ara ukomponiralo je elektroni?ku glazbu u svoje stvari: Emerson, Lake and Palmer, Beach Boys, United States Of America, Pink Floyd, Silver Apples, Tangerine Dream, Herbie Hancock, Brian Eno, Jean Michelle Jarre... Naravno, sad dolazimo do velike prekretnice i pravog po?etka svega - 1977, "Trans Europe Express" i Kraftwerk. Iako im je to bio sedmi album, bio je prvi koji je razvio njihov specifi?an stil i bio snimljen skoro isklju?ivo elektroni?kim instrumentima. Istu energiju imaju i njihovi sljede?i legendarni albumi: "Man Machine" i "Computer World".                                    

Kraj '70-ih i po?etak '80-ih eksplodira s inovacijama i korištenjem elektronike u glazbi svih pravaca i podpravaca te stvaranjem na desetine novih (industrial, ambient, EBM, dub...), ali tako?er zbog sve ve?e proizvodnje i ogromnog pojeftinjenja elektroni?kih instrumenata, dano je oružje u ruke gomilama ljudi, koji su u tom razdoblju napravili možda najgoru muziku ikad i odveli glazbu na takvo dno, da sumnjam da ?e ikad itko to nadmašiti (ne?u imenovati bandove i muzi?are, jer ih ima za enciklopediju). Jedina dobra stvar izašla iz toga je odnedavno postojanje YouTube-a i sli?nih servisa na kojima možemo na marendi na poslu (oni od nas koji su toliko sretni da rade u uredu s ADSL-om) gledati spotove tih likova i zabaviti se pola sata. Prava stvar se po?inje doga?ati sredinom i krajem '80-ih na tri mjesta na planetu, koja su utjecala jedan na drugoga, krala jedan od drugoga i sura?ivala zajedno. Chicago - house i Detroit - techno, te Velika Britanija - acid house, malo kasnije. Razvoj ova tri pravca još više popularizira elektronsku glazbu i dovodi je u javnost. Daljnji razvoj i ogroman pad cijena dovodi do hiperprodukcije glazbe, zbog ?ega dolazi do potrebe za nekim tko bi žrtvovao svoje vrijeme i novac i kopao po hrpama plo?a te pronalazio najbolje. Tako dobijamo selektora, odabira?a, DJ-eve koji su opet ve? snimljenu elektroni?ku glazbu odveli u razli?itim smjerovima samim na?inom puštanja i opremom koju koriste (turntablism...).

Danas elektroni?ka glazba postoji u toliko vrsta i podvrsta, koje se istovremeno isprepli?u i dati definiciju nekog smjera s kojom bi svi bili zadovoljni, je apsolutno nemogu?e. Naro?ito zbog toga što se neki od njih razlikuju u nijansama, koje se gotovo ne mogu identificirati. Najbolji posao je možda napravio Kenneth John Taylor sa svojim Ishkur's Guide to Electronic Music online interaktivnim vodi?em koji se trenutno nalazi na adresi http://www.di.fm/edmguide/edmguide.html gdje možete npr. saznati razliku izme?u hardcorea i terrorcorea, što je funky house, a što deep house, što je illbient, što je power electronics i ostale zanimljive stvari, koje možete tu i tamo ubaciti u razgovor.

by Slaven Beram