Muzika Na Struju

2006. na 2007. ostale su mi u jednom nimalo lijepom sjećanju. Glazbenu scenu uzdrmao je jedan radikalni i nagli preokret, te su neki pravci koje smo do tada doživljavali kao techno-konfekciju otišli na dno polica s pločama. Pojavila se poplava novih artista, a oni stari kao sa su se odrekli svojih korijena i poveli se za novim valom koji je ubrzo postao glazbeni "standard" na elektronskim glazbenim eventima.

Iako sam kao glazbeni konzument i kao DJ itekako sklon laganijoj glazbi minimalističnijeg karaktera, nerijetko u strip down aranžmanima, počeo sam primjećivati da tu nešto nije u redu; kompletna vojska artista (kako DJ-a tako i producenata), počela je mahnito mijenjati kako svoj produkcijski izričaj, tako i DJ set. Svi su postali vrlo slični...

  U godinama koje su odnijele nekolicinu velikih ljudi, promijenile opće stanje uma u našoj maloj sredini i generalno dale novu percepciju svijetu i ljudima oko nas, promijenila se glazba, modni trendovi, politički mainstream... Tehnologija je također dala svoj doprinos, pa tako danas imamo i najzadrtije retrofile koji s laptopom u aktovci bauljaju po gradu pričajući na mobitel (uz obavezni hands-free, naravno. ne bi bilo zanimljivo da ne ostavljaju dojam ushlapirenih duševnih bolesnika koji svoju vatrenu polemiku vode sami sa sobom u dvorištu umobolnice...).

Neki su otišli i korak dalje, pa im i čin hodanja nije drag te ga smatraju nečim što je "out". Za takve je izmišljen famozni segway. Neobično prometalo na dva kotača napravljeno za najzadrtije geekove...

Koliko god se grozio toga, nedavno sam uhvatio samog sebe kako vozeći se na neki party, odgovaram na pozive na dva mobilna telefona, tražim glazbu na iPodu i umjesto dva ogromna preteška kofera s pločama nosim jednu osrednje veliku torbu u kojoj se nalazi laptop, sampler, Rane Serato Scratch, slušalice, svi potrebni kablovi i adapteri, te za sigurnost neizostavnih 30-ak ploča ako, nedaj Bože, nešto pođe po zlu...

Vjerovali ili ne, u toj torbici se nalazi dvadesetak puta više glazbe nego nekada u ona dva ogromna record casea, a hodam uspravno.

Pojavilo se nekoliko stvarno vrhunskih on line music shopova koji prodaju glazbu u digitalnom formatu. Najčešće se radi o mp3 kodiranom na 320 kbps, no svi nude i manji bitrate (192 kbps) ili pak nekompresirani 16 Bit, 44100 Hz wave file za one nevjerne Tome koji se kunu u čujnost razlike u soundu.

Slušaš, odabereš, platiš karticom, downloadaš...

Sa gledišta jednog DJ-a to je ultimativni način kupovine; zamislite da imate svirku u petak i želite prvi pustiti neki track u setu. Track koji je izašao upravo ovaj tjedan...Nekada je to bilo rezervirano samo za sretnike sa mailing lista labelova koji su imali promotional glazbu tiskanu na vinilima s bijelom etiketom...

Danas jednostavno u četvrtak ili čak petak upotpunite svoju kolekciju glazbe spajanjem na internet i odabirom najnovijih releasova u žanru koji namjeravate puštati...

Ako se tome pridoda sva glazba koju ste kupili ranije i vaša omiljena kolekcija vinila koju ste sami digitalizirali, jasno je da se na jednom hard discu nalazi pravo skladište municije koje vam omogućava apsolutnu originalnost u setu i kreativnost u kombiniranju stilova glazbe, starih i novih izdanja itd.

Ipak, to se rijetko događa. Bio sam svjedok kada su dva DJ-a odsvirala gotovo identičnu playlistu na isti način. Kao da sloboda glazbene improvizacije baš njima nije bila omogućena.

OK, svi žele isprobati novu, tek kupljenu glazbu, ali upravo ta manijakalna želja da se puštaju isključivo najnoviji materijali, stvara novu vojsku glazbenih klonova...

Osim radikalnog stilskog zaokreta koji nas je pogodio u zadnjih godinu i pol dana, nekad originalni DJ-evi prestali su to biti. Nije li to ipak previše za publiku koja se samo želi dobro zabaviti? Odjednom događa se drastično nova glazba. Oni od kojih ista publika očekuje upravo ono po čemu su poznati, sada serviraju toj publici gotovo istu stvar kao i svi drugi. Prirodno je da pada interes i povjerenje, jer što god pisalo na plakatu, u klubu svira slična ili ponekad ista glazba...Nova, trendovski podobna...Bez fuzije sa glazbenim stilovima starijim od godinu dana, kirurški precizno, sterilno, dosadno...

Techno pokret je krenuo kao energijom nabijeni, kreativni dio glazbenog svijeta koji se temeljio na ideji, improvizaciji i originalnosti. Nove tehnologije omogućavaju podizanje svega nabrojanog na viši nivo i iako su rijetki, postoje artisti koji upravo tako rade.

Dok ih ima, glazba ide dalje. Kada oni zašute i scena postane leglo klonova, glazba će stati.

za MuzikaNaStruju.com: Ivan Komlinović