Muzika Na Struju

Pogledao sam Slices DVD posvetu Herr Hawtinu. Pripremio sam se za smijanje na mnogo neironičnog laskanja, ali moram priznati da me Slices ugodno iznenadio. Hawtin je jedan od nekoliko imena u techno/elektroničkoj glazbi koji zaslužuje cijeli dokumentarac posvećen njegovom radu i imidžu - često zaboravljamo da je Hawtinov projekt Plastikman imao status ikone i u dokumentarcu su prikazane Plastikman tetovaže nekih njegovih fanova. Ne mogu predočiti s kim bi Slices mogli nastaviti ovo izdanje - Underground Resistance vjerojatno na to ne bi pristali (pametni anti marketing je najbolji marketing, Mike!), Aphex je previše čudan i nepredvidiv, a Derrick May je dosta tašt. Možda Carl Craig ili često citirani Dave Clarke, ili čak Sven Vath?  Osobno, volio bih da Slices naprave nešto o Vathu zato jer je njegov doprinos filmu o Hawtinu izazvao najviše smijeha, većinom zato jer sam zaboravio kakav gay naglasak ima dok govori na njemačkom jeziku :)

 Ali dovoljno je bilo digresije. Dokumentarac je dosta fokusiran na Hawtinovo podrijetlo i obitelj (službeno ima najopuštenijeg oca na svijetu) te na njegovu vezu s Detroitom, gdje je i započeo karijeru. Jedan od lošijih aspekata filma je gunđavi respekt kojeg su mu dali Derrick May i Mad Mike. Pa što ako je Hawtin bio momak iz bijele srednje klase iz Windsora, svejedno je dao veliki doprinos technu kao i te legende.

Po meni, jedini pravi problem s ovim dokumentarcem je to što se ne fokusira dovoljno na Hawtinovu muziku. Slices dosta spominju njegovu "Concept" seriju, koja je po mom mišljenju daleko inferiornija u odnosu na neke njegove druge, zanemarene projekte. Osim što se samo kratko spomenulo "Sheet One", vrlo malo toga je prikazano o njegovim Plastikman serijama; ne spominje se "Spastik", niti izvrsni albumi "Musik" i "Consumed", a samo mali prostor posvećen je njegovom osobnom preobražaju koji je rezultirao s morbidno paranoičnim albumom "Closer". Film također uopće ne spominje podetiketu Probe, Circuit Breaker pseudonim, FUSE projekte (još uvijek mi je "Dimension Intrusion" jedan od najdražih Hawtinovih albuma), a nevjerojatno je da je samo kratko spomenuta njegova miksana CD trilogija kojom je promijenio lice DJinga, i da uopće nije spomenuta tehnologija koju je tako spremno prihvatio.

Kao i mnogima, zabavno mi je Hawtinovo party ponašanje otkad se preselio u Berlin. Također razumijem da su Slices znali da će veći dio publike zanimati pogled na Sven/Richie/Ricardo ubercoolish minimal sapunicu, nego traženje dubokoumnosti u opskurnim izdanjima iz '90-ih, ali očekivao sam da će Slices u 70 minuta više vremena posvetiti muzici zbog koje je Hawtin postao ikona. S kim god Slices naprave sljedeći dokumentarac, taj bi trebao inzistirati da se ili u potpunosti koncentriraju na njegovu muziku ili da naprave sočno razotkrivanje u kojem je sve dopušteno...

 
napisao i ustupio: Richard Brophy