Muzika Na Struju

Uoči njegovog prvog nastupa u Zadru, Muzika Na Struju Vam donosi opširni intervju s Johnom Acquavivom, istinskom dj legendom.

Krenimo ispočetka. Kako si započeo karijeru dj-a i kako je počela tvoja suradnja s Richie Hawtinom?

To je duga priča, haha. Kao mladić, još dok sam išao u školu, uvijek sam imao strast za glazbom, kupovao ploče. Počeo sam dj-ati u noćnim klubovima vrlo mlad. Prvi nastup sam imao 1982. u Kanadi. I kako je klupska scena rasla i rasla počeo sam kupovati opremu za studio u prvoj generaciji dj-a koji su počeli raditi svoju glazbu. Sa samplerima i ritam mašinama, što je do tada bilo neuobičajeno. U isto vrijeme mnogo toga se događalo u obližnjem Detroitu. Kupovao sam mnogo glazbe koja je od tamo dolazila i tamo sam išao često. Tako sam 1989. upoznao najboljeg prijatelja -  Richie Hawtina. Ubrzo smo se našli na isti valnim duljinama sa sličnim vizijama te smo oformili etiketu s namjerom da radimo glazbu za međunarodno tržište. Već 1990. smo počeli raditi glazbu i još mnogo projekata vezanih uz glazbu kao što je zajednička etiketa itd.

Ti i Hawtin ste prvi promovirali Final Scratch. Možeš li nam usporediti puštanje s Final Scratcha i klasično puštanje na gramofonima i da li ga još koristiš?

Da, naravno. Još koristim Final Scratch. Mislim da je ta tehnologija jako važna. Sve je isto kao i prije. Imate gramofone, svirate na njima isto kao i prije, samo što ne nosite teške torbe sa pločama nego puštate stvari iz laptopa. Možete imati desetke puta više stvari na raspolaganju nego prije. Mnogo ljudi je imalo problema sa nošenjem puno ploča. Mnogo puta su avio kompanije zagubile ploče pa ne možete svirati. Mnogi dj-i, uključujući i mene imaju problema sa kralježnicom i leđima zbog toga. Sve to sad je nestalo. Neki dj-i koriste i cd-ove. Moje je mišljenje da je Final Scratch technologija najbolji balans između korištenja software-a i hardware-a. Prije 7 godina dj-i su još puštali na stari način. Revcoucija se odigrava zadnjih 6 godina i sve se promijenilo.

 
Poznat si i po svojoj kolekciji više od 50 tisuća vinila. Kako gledaš na sve manje korištenje vinila?

Da, to postaje kolekcija u doslovnom smislu. Nešto kao umjetnička kolekcija. Volim vinil ali vinil je vezan za jedan period mog života koji je iza mene. Svaki dan trebam Internet da skinem nove stvari, da poslušam stvari sa Beatporta dok je vinil iz posebnog vremena koje zauzima u povijesti glazbe. Nije više budućnost. Volim svoje vinile kao svoju "djecu", ali vrijeme je da se krene dalje.

 
Vezano za prijašnje pitanje...koja je tvoja uloga u Internet prodavaonici glazbe Beatport?

Prijatelj sam vlasnika Beatporta koji dolaze iz Denvera. Oni su mi još na početku rekli da su jedni od prvih koji su kupili Final Scrach te su skužili da je budućnost u online mp3 shopovima. Tako smo pokrenuli Beatport koji je prerastao u najveći "record shop" ikad jer je Beatport međunarodni, globalni. Svi dj-i tamo kupuju glazbu, svi koje takva glazba zanima tamo kupuju glazbu. Prije ste trebali ići u određeni grad koji je imao specijalizirane dućane sa vinilima. Bilo je ok ako ste živjeli u nekom velikom gradu, ali ako ste daleko od grada ili npr. iz istočnoeuropskih zemalja, bilo vam je skoro nemoguće doći do glazbe. Imam mnogo prijatelja iz Amerike, Europe i Azije koji su to prošli. Bilo je jako teško doći do glazbe i jako skupo. Bilo je često i nepravedno jer su stariji dj-i koji su bili dobri sa vlasnicima shopova dobijali najbolje ploče, a "obični" kupci ono što je ostalo. Danas je druga priča. Svima je pristup isti i svi mogu imati sve. Danas možete imati najnoviju glazbu 24 sata dnevno samo sa nekoliko klikova bilo gdje ako imate pristup Internetu.

Koliko se po tvom mišljenju promijenio clubbing u zadnjih 10-15 godina?

Clubbing ide gore-dolje kao i sve. Dokle god ima ljudi, dobro je. Nekad je u modi laganija glazba, nekad malo žešća, ali sve se to stalno mijenja. Clubbing je nešto što ja aktivno živim svaki vikend skoro 30 godina. Clubbing se konstantno mijenja, ali mi aktivni sudionici to ne primjećujemo tako. To vam je kao kad se svaki dan gledate u ogledalo. Ne vidite promjenu. Međutim, ako pogledate slike od prije 10 godina, promjene su i te kakve. Takav je i clubbing. Kompletno drugačiji nego prije 10 godina. Trenutno, clubbing ako mene pitate je odličan. Glazba koja prevladava u onome što ja radim i gdje se vidim nije premekana, nije pretvrda, ima puno energije, nije ljigava. Što je prije 10-ak godina bio deep house, to je danas minimal. Minimal je novi house. Electro, dobar electro i electrotech su trenutno najzanimljiviji. Žestoki techno kakav je bio prije, nestao je. Naravno, puno je utjecaja na novu produkciju iz Detroit techna. Puno ljudi danas radi izvrsnu glazbu s utjecajima techna, bilo da se radi o minimalu ili electru, ali to nije više onaj klasični techno.

 
U posljednje vrijeme u tvojim setovima ima dosta electro/electrohouse stila. Možeš li malo podrobnije našim čitateljima opisati svoje današnje setove i usporediti ih s ranijima?

Electro koji ja puštam nije previše "underground", ali nije ni "komercijalan". Ja sam uvijek bio u sredini. Kad sam prije desetak godina puštao po techno klubovima mnogo ljudi je mislilo da ja ne puštam "pravi" techno jer nisam bio žestok. Kad sam svirao u house klubovima bila je priča da sam previše žestok i da ne puštam "pravi" house. Ja sam uvijek bio između tih krajnosti. I zvuk koji sam ja producirao je bio po sredini. I primjetio sam da to većina ljudi najviše voli. Radio sam takav zvuk jer je meni najviše pasao, ali se ispostavilo da je to bio zvuk koji je odgovarao većini klubova. Pogledajte samo liste na Beatportu. To nisu liste koje se objavljuju u magazinima. I nisu opterećene raznim politikama tko će biti broj 1, nego su to liste koje prikazuju matematički precizno koje stvari najbolje idu iz elektroničke glazbe.  Ne tko ima najbolju promociju ili ko ima više novaca ili tko je popularniji ili je veće ime. Ne. Tamo ljudi kupuju stvari ako im se svide bez obzira o kome se radi. Tako da imate masu dojučerašnjih anonimaca koju su bili na vrhovima ljestvica. Te se liste bitno razlikuju od MTV lista i sličnog jer pokazuju pravo stanje clubbinga. Electro uvjerljivo vodi. Ima tu i komercijalnijeg, vokalnog electra , što po meni i nije tako strašna stvar jer većina ljudi ide na partije i ne želi se previše zamarati, ne shvaća to preozbiljno i previše underground. Važna im je zabava i to je po meni ok.

Neki koji su bili jako popularni u '90-ima počeli su biti preozbiljni i zato sam prije par godina izbacio nekoliko miksanih cd-ova pod nazivom "Back To Basics". Počeli su se ponašati kao rock zvijezde. Na kraju krajeva ja sam dj. Dolazim na party i želim da mi bude dobro i želim da su ljudi sretni i veseli, želim pa je vlasnik sretan, želim da je promotor sretan. To je moj posao dj-a. Moj posao nije da dođem i da kažem kako sam napravio jako uvrnut album i da vam puštam svoj novi album cijelu noć. Kažem to zato jer je većina dj-eva postala preozbiljna i žele postati preartistični. Budimo iskreni, mi smo dj-i koji puštamo plesnu glazbu. Ne vozimo svemirske brodove. Naravno da ne smijemo  podilaziti ljudima i jeftino se prodavati. Nikako ne smijemo postati "jukeboxovi", ali ni puštati preunderground, na koji će plesati samo šačica ljudi. Tako bi nestali, a ja to ne želim. Želim da clubbing traje jer je to u mojim venama, jer je to moj život i želim ga održavati koliko je moguće vitalnijim.

U Hrvatskoj u posljednje vrijeme događa se poplava jeftine "funky house" glazbe, pa tako i njoj prilagođenih klubova. Što ti misliš o toj pojavi?

Mnogo ljudi u svijetu jede u McDonaldsu. To ne znači da je McDonalds dobar restoran. I to je upravo to što se događa. Mnogi klubovi posežu za jeftinom glazbom sa top ljestvica bez ikakve vizije, samo trčeći za trenutnim profitom. Ja mislim da je to prelako i prejeftino da bi opstalo na duge staze. Pogledajte samo najbolje svjetske klubove. U njima uvijek čujete nešto novo, uvijek idu korak dalje i ne igraju na sigurno, nego riskiraju. Ako cijelu noć puštate samo hitove, mislim da ste kao jukebox i da u vama nema ničega artističkog. Tu nema ništa originalnog. To je velika greška. Ja ne jedem McDonalds i ne puštam Top 40. Tu nema izazova ni užitka.

Izdao si preko 20 miksanih cd kompilacija. Koje su ti najdraže?

Svaka kompilacija je iz nekog drugog vremena u kojem je obilježila te trenutke. Teško je odabrati nešto jer se ne mogu uspoređivati. Kad se u Španjolskoj prije 8 godina otvarao klub Florida 135 napravio sam  prvu kompilaciju za taj klub što mi je bilo super. Poslije sam ih napravio još nekoliko za taj klub jer je jako utjecao na mene, kao i cijela Španjolska. To je dio povijesti. Radio sam različite stvari u različitim vremenima i kroz kompilacije pokazivao ljudima što ja mislim kako bi to trebalo izgledati. Radio sam i nekoliko kompilacija za klubove sa Ibize. Prije godinu-dvije sam dobio svoju noć srijedom navečer u Privilegeu te sam objavio istoimene kompilacije Acquaholic koje su postale globalno popularne. Trenutno radim miks svaki mjesec da ljudi vide što se trenutno zbiva. Ljudi žele čuti novu glazbu i zato im svaki mjesec dajem miks od sat vremena koji je sastavljen uglavnom od promo materijala koji će tek izaći  od umjetnika koji mijenjaju svijet clubbinga. Miks je na Podcastu i može se skinuti na mojoj stranici www.john-acquaviva.com

Možeš li nam najaviti neka svoja nova izdanja, suradnje?

U mojim techno i house danima izdao sam masu ploča pod različitim imenima  i nisam puno gurao svoje pravo ime. Nisam želio postati "veliki" producent. Ja sam u prvom redu dj. Prije nekoliko godina počeo sam dobijati izvrsne demo snimke mladih, novih ljudi. Zato sam odlučio pomoći im izdati tu glazbu te sa mnogima od njih ući u studio i na taj način ih pogurati. Uvijek kraj svojeg imena stavim i njihovo. Mnogi dj-i  tj. većina ih to ne radi, nego samo istaknu svoje ime, što je po meni prava svinjarija. Mnogi od njih koriste tuđu muziku, plate za to i potpišu se. Superstar dj-i nikad ne spominju studijske face koji čine da njihov zvuk bude tako dobar i svjež. Kad ja odem u studio s nekim, želim da dijelimo sve. Naša zajednica počiva na dijeljenju i izmjenjivanju ideja među sobom. Ako idem s nekim nepoznatim u studio, želim staviti i njegovo ime kraj svoga jer mislim da je to ispravno i najmanje što mogu napraviti. Puno putijem i ponekad iskoristim priliku da uđem u studio sa svojim prijateljima kao npr. sa izvrsnim Olivierom Giacomottom.

U kojim klubovima najviše voliš svirati?

To je kao da me pitate koje mi je najdraže dijete, haha. Volim putovati, volim dobro jesti. Volim i meso i ribu. Volim raznovrsne stvari. Volim svirati svugdje. U zatvorenim klubovima, u otvorenim klubovima, na beach partijima, u malim i velikim klubovima, volim festivale. Sve ima svoju draž i sve to volim iskusiti. Ako baš moram birati to bi bili klubovi srednje veličine, od 800-1000 ljudi.

Ibiza?

I love it. Sunce je prekrasno. Već dugo dolazim na Ibizu. Ibiza je kao kad nekome tko nije iz Amerike govorite o Disneylandu. To morate doživjeti. Svaki clubber bi to morao doživjeti bar jednom u životu. To je jedan drugi nivo. Za neke je to čak i previše. Tamo sam imao svoju večer Acquaholic u Privilegeu, ali to je bilo previše za mene da radim svaki tjedan na istom mjestu, pa sam odustao od toga te se pridružio projektu Meganite koji se također zbiva u Privilegeu. To je večer Maura Picotta s kojim sam postao jako dobar prijatelj i s kojim sam rezident na toj večeri. Tamo natupam malo rjeđe i to mi više odgovara. 5 puta ovoga ljeta i to je sasvim ok. Sa nama je u ekipi i Adam Beyer, odličan dj. Uz Cocoon večer i Coxov Tuesday's night u Spacea, mi smo jedina jako posjećena večer koja promovira više techy i electro sound. Privilege je najveći svjetski klub i upravo je nevjerojatno vidjeti toliko ljudi na electrotech glazbi. Jako mi je drago što sam dio toga.

Što najviŠe voliŠ sluŠati izvan elektronske glazbe?

Toliko sam zauzet sa svojim poslom i slušanjem nove glazbe na Beatportu da jednostavno nemam vremena za išta drugo. Zato ništa dugo ne mogu slušati, a i da mogu to bi bila tišina. Tišina je moja downtempo glazba. Prije sam dosta slušao brazilsku glazbu sa dosta udaraljki, ali sad više ne. Moram slušati toliko nove glazbe da ništa drugo ne stignem. Mnogi razvikani dj-i uopće ne slušaju što izlazi i to im je veliki minus. Mene nova glazba održava mladim.

Koje kolege najviše cijeniš?

Danas najviše energije dobijam od mojih mlađih kolega koji imaju tu neiskvarenu strast prema glazbi. Starije kolege često puta upliću razne politike što mi se ne sviđa previše. Treba pristupati strastveno i ne brinuti se je li nešto trendy ili nije, treba uživati u glazbi jer glazba zato i postoji.

Prvi put ćeš nastupiti u Zadru, ali u Hrvatskoj si već dosta puta svirao. Kakva iskustva nosiš s tih partija?

Svirao sam u Hrvatskoj već nekoliko puta i svaki put mi je bilo super. Stvarno. Mislim da je Hrvatska nevjerojatna zemlja. Kad sam prvi put došao u Hrvatsku, poslije rata, svirao sam u Zagrebu i Splitu koji je btw. jedan od najljepših mediteranskih gradova i imao sam predivno iskustvo. Čini mi se da vaši ljudi imaju pravi ritam u sebi. Ako se ne varam svirao sam u Splitu 2 dana nakon što je Hrvatska osvojila 3. mjesto na Svjetskom prvenstvu u nogometu. To je za mene bilo prekrasno iskustvo. Nadam se da ću i Zadar uspjeti upoznati. Nažalost ne uspijevam uvijek boraviti u novim mjestima koliko bi htio. Stvarno isčekujem ovaj party u Zadru već nekoliko mjeseci. Dat ću sve od sebe da ga učinim nezaboravnim svim clubberima.