MuzikaNaStruju.com

Znao sam promotora koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri imao najnevjerojatniji dinamički raspon uspona i padova. Naravno govorim o financijskim skokovima i potonućima koji su se izmjenjivali bez nekog posebnog pravila. Promoterski posao je vjerojatno rame uz rame uz razminirački. Glava je takoreći u torbi i do zadnje sekunde postoji prisutan stres jer vrlo brzo od imućnog pooslovnog čovjeka možeš postati još imućniji ili bogec. I reputacija je na kocki. Nekad i sloboda...

Da bi glazba kao takva egzistirala, bez obzira na stilsko usmjerenje, uz nju se veže pripadajuća subkultura, sa svim sadržajima koji se mogu zamisliti; prije svega kritična masa ljudi koja konzumira određene glazbene pravce, "mjesta radnje", mediji (tiskani, elektronski, usmena predaja...).

Promotor je osoba koja osjeća cijeli taj organizam. Funkcionira po principu mrkve i štapa. Stvara priču oko nečeg nepoznatog i na kraju dana, ubire i neke plodove svog rada. Teoretski, radi se o glazbeno upućenom i senzibilnom čovjeku koji inteligentno razlučuje što je dobro za scenu od koje živi, glazbu kao takvu i na kraju za njega kao pojedinca.

Promotor s početka naše priče, jednostavna je osoba, preko ušiju zaljubljena u glazbu. Prije par godina sreo sam ga na jednom eventu na kojem je financijski "zaronio" tridesetak tisuća kuna. Došao sam do njega s namjerom da barem pokušam izbaciti neku dobru foru koja bi ga barem malo oraspoložila...U polupraznoj dvorani čim sam mu prišao s namjerom da nešto kažem prekinuo me: "Ivane, jesi ti ovo čuo?!! Ovakav set nisam slušao odavno. Zvati ću ga opet".

Ljubav za glazbu je bila na prvome mjestu. I ostala.

Nažalost, takve priče su rijetkost. Nemali broj nekada uglednih organizatora koji su organizirali sjajne evente, pokazali su se kao pijavice koje još pokušavaju izvući zadnju kap krvi iz posrnulog bića. U liječničkoj praksi, bolesna osoba se liječi. Ne vade joj se organi na živo da se prodaju na eBayu, kako bi se investiralo u novi auto...Tko će zaštititi scenu od šunda koji je svoje papke pružio po Lijepoj našoj i poput otrovnog bršljana ubio sav drugi život na teritoriju gdje se nalazi.

Mediji su nezainteresirani za glazbu. Većina novinara koje sam viđao po partyjima, nemaju apsolutno nikakvog pojma o tome što svira i tko svira. Nemaju kriterija, nemaju ukusa, ali imaju u nosu gram koke i u grlu netom progutani bombon. Vrhunac njihovog poimanja glazbe je ako DJ pokaže sise ili u najavama ako se radi o "poznatom" remixeru neke pop zvijezde za kojeg nitko živ nije čuo i koji u praksi ne zna spojiti dvije ploče.

U doba kada su projekti vodili glavnu riječ na elektronskoj glazbenoj sceni bilo je uspona i padova. Slično kao i danas. Pohlepni pojedinac nije imao šanse, jer su projekti bili jači od njega. I on je to znao. Danas su projekti oslabili. Naš pojedinac lovi u mutnom i apsolutno nezainteresiran za kvalitetu programa koji nudi, misli o profitu od danas do sutra i živo mu se fućka hoće li se glazba nastaviti razvijati ili će upravo on ( a njih je puno) biti taj koji je zabio zadnji čavao u lijes gdje je izgurana kvalitetna glazba.

Srećom, da nije sve tako crno-bijelo govori i činjenica da glazba još svira. DJ-evi je kupuju i prezentiraju nešto malobrojnijoj publici, ali publici s ukusom i kriterijima. Kako se stvari periodički mjenjaju, realno je očekivati i kako će projekti ponovno zaživjeti na nekim drugim "mjestima radnje" uz neke iste i neke nove ljude koje je glazba spojila i drži ih zajedno dugi niz godina.

by: Ivan Komlinović