MuzikaNaStruju.com

Prošlo je 10 godina od kad si prvi put nastupio u Splitu i Dalmaciji. Sjećaš li se tog partija?

Naravno. To je jedan od onih nezaboravnih trenutaka kojih se sjećate cijeli život. Ne mogu vjerovati da je prošlo 10 godina. Još se sjećam te lude atmosfere do ujutro. Plesači su bili na krovu kluba, na krovu bine, na brodu koji je ispred bio, na plaži, u moru. Često se prisjetim tog partija kad pričamo o Hrvatskoj. Ludo se radujem što ću nastupiti nedaleko od tog mjesta, pogotovo što sam čuo da klub ima otvoreni dio.

Ako se vratimo u tadašnje vrijeme partija i uspoderimo ih sa današnjima, ne čini li ti se da su partiji tada bili mnogo življi, divljiji?

To je tako normalno. Kad je nešto svježe reakcije ljudi su više nabijene emocijama. Npr. danas ima dobrih i glazbeno puno boljih punk koncerata, ali se to ne može usporediti sa onom energijom sa kraja '70-ih. Ako promatrate techno kulturu sa početka '90-ih do danas, to je skoro 20 godina. Samo je techno puno veći pojam s raznim podpravcima, tako da euforija dolazi i odlazi u valovima ali ne možemo očekivati da to bude kao na početku. Mislim da je  cijeli techno pokret ostavio veliki trag u popularnoj kulturi kao jedan od samo nekoliko najutjecajnijih pravaca koji se velikim intenzitetom održao toliko dugo i još traje. Upravo odatle i  tako velika očekivanja cijelo vrijeme. Moramo priznati da je techno kultura postala dio svakodnevnog života, što naravno ima i dobre, ali i loše strane.

 
Postoji opasnost od pretvaranja u rutinu? 

Naravno. To se ponekad može pretvoriti  u rutinu. Ali jedna od, po meni, najboljih osobina techna je njegova kreativnost da vas iznenadi nečim što niste očekivali. To je u biti osnova techna, a ne koncentriranje na samo jedan stil ili pravac. Mislim da bi se i dj-i trebali zamisliti ako stvari postanu prerutinske, jer onda neće imati ni reakcije kao prije. Moraju ponuditi nešto neočekivano. Zato se ja osobno ne volim svrstavati ni u jedan posebni žanr. To se dogodilo trance-u . Sve je postalo tako predvidljivo, svaki bubanj, svaki sint, svaki break je postao isti i zato se trance nalazi na lošem glasu danas. Svi se pretvaraju da im je zabavno, a svi znaju što će se dogoditi. Po meni to nije pravi duh techno kulture. Techno kultura je nepredvidiva i zato će još dugo trajati. Ako dj pušta uvijek isto, ako publika zna svaki beat, svaku stvar, ako se sve zna unaprijed, kakvo uzbuđenje možete očekivati? Odlika najboljih dj-a je upravo da publici priušti nešto novo. Jednom kad sam svirao na Floridi jedan dj mi je prišao i rekao: "Ne znam što je to ali mi se jako sviđa". To je upravo ono o čemu govorim. Uključiti što više različitih beatova u set je nešto što čini set pomalo anarhičnim i to je ono što me svaki put iznova uzbuđuje i inspirira.


Kakva je situacija u Berlinu koji je poznat kao glavni grad techno kulture?

Ja kao konzument partyja, želim osjetiti avanturu kad idem vani. Danas u Berlinu ima dosta minimal klubova koji po meni idu u krivom smjeru. Ako čujete prvih par stvari kao da čujete i cijelu noć jer se ništa ne mijenja. Ima tu dobrih stvari ali cijelu noć, no way. I tako ne jedan vikend nego stotine vikenda zaredom, tako da u jednom trenutku shvatite zašto se ljudi ne uzbuđuju oko partija više kao prije.

Da se razumijemo, danas je party publika strašno velika i ima ljudi koji vole rutinu i ne vole avanturu. Ja bih možda mogao imati problema s takvom publikom jer ja uvijek radim na svom setu, radim na tome da budem drugačiji i da ne postanem dosadan. Zato se ne mogu svrstati ni u "pravi" techno, ni u house, ni u electro, ni u minimal, niti to želim. Drevna je istina da svaki puritizam ubija kreativnost. Berlin je upravo poznat po svojoj raznolikosti i kozmopolizmu, a tako je i na svu sreću i sa klubovima koji su još uvijek odlično posjećeni. Osnova techno kulture je liberalizacija i sloboda. Ako se zabijemo i ograničimo u samo jedan stil, kršimo naše osnovne principe. Ako dj-i isključe više od 90% klupske glazbe pitam vas gdje je tu kreativnost i sloboda?

U Hrvatskoj se trenutno osjeća velika komercijalizacija i banalizacija svega, pa tako i klupske scene. Prevladava u Europi već prožvakani "funky house" sa lakim i jeftinim notama.

Toga je uvijek bilo i bit će. Još kao tennager počeo sam organizirati nešto što bi bilo alternativa tadašnjim komercijalnim klubovima u kojima se isto puštala komercijalna glazba. Uvijek je bilo ljudi koji idu vani i nije ih briga što svira, samo da je masa na okupu. To mi sliči na strip komediju. Pogledajte samo tv i novine. Pa i oni su puni jeftinih sapunica, jeftinog žurnalizma i mnogo ljudi koji se samo prepuste i ne žele previše razmišljati svojom glavom ide za tim. Tu se radi uglavnom o mlaćenju para bez da se ponudi neki suvisli sadržaj. Ima toga svugdje, ali mi se čini da se to najviše primjećuje u zemljama u tranziciji. S druge strane, na sreću, imate sve više ljudi koji za svoj novac traže nešto više. Techno kultura ide za tim da promijeni stanje stvari, da pokrene nešto inovativno, kao što se to dogodilo npr. u Berlinu.

 
Love Parade. Puno ljudi iz Hrvatske svake godine je išlo na Love Parade i mnogima nije još jasno što se zapravo dogodilo. Kruže razne priče, pa bi te zamolili da nam iz prve ruke kažeš nešto o tome.

Prvih 10 godina Love Parade je bio prijavljen kao politička demonstracija i kao takav nije po zakonu smio biti ukinut. Zbog toga je grad Berlim morao plaćati policiju, zaštitare, vatrogasce, prvu pomoć, komunalne djelatnosti i drugo, što se gradskim vlastima od početka nije sviđalo. Onda je netko od njih to dao na sud tvrdeći da to više nisu demonstracije nego glazbeni festival, što je u biti i postao iako je bio slobodan događaj.  To je stvar koja se ne može poreći. Gore navedeni troškovi popeli su se do 5 milijuna eura, a grad je odlučio to više ne financirati tako da je Love Parade postalo jako teško organizirati. Onda se pojavio novi promotor, vlasnik lanca fitness klubova u Njemačkoj i veliki zaljubljenik u Love Parade koji je financirao zadnji Love Parade te je htio nastaviti s tim, ulažući veliu energiju, novac i vrijeme u sve to, ali ga gradska vlast nije podržavala pa se čovjek odlučio povući. Čini mi se da grad Berlin nikad nije previše cijenio ono što bi dobio free. Naravno, morali su platiti sve navedeno, ali je njihova dobit od poreza svih tih ljudi, od turizma, od ugostiteljstva, a da ne govorimo imidža, daleko nadilazila uloženo.

Berlin zbog ujedinjenja nije više tako bogat kao što je bio pa grad štedi na sve strane, ali mi se čini da štedi na krivim mjestima. Onda su drugi gradovi osjetili šansu te su uskočili. Znate, ja dolazim iz Berlina i za mene je Love Parade berlinska stvar. Po meni je to velika sramota za Berlin, ali opet sa druge strane podržavam promotora koji je odlučio da se to održi u drugim gradovima i da se tradicija nastavi. Novi gradovi kao Essen, podržavaju Love Parade svom snagom i zato se nadam i uvjeren sam da će sve proći u najboljem redu. Ali isto tako se nadam da će berlinski lokalpatrioti shvatiti što su izgubili te da će Love Parade vratiti u Berlin. Love Parade u sebi ima tipičan berlinski šarm. Ljudi su se u početku skupljali da bi demonstrirali pa bi nastavili ali plesom. Ima tu nešto anarhističko, tipično berlinsko. Nadam se da će se dio tog šarma prenijeti i na gradove koji će biti domaćini nekoliko sljedećih Love Paradea. Slijedećih nekoliko godina Love Parade će rotirati u nekoliko gradova koji odavno žele velike stvari. Ove godine je to Essen, koji se nalazi blizu nizozemske granice tako da očekujemo dosta posjetitelja i od tamo.

Ti si jedan od headlinera i sviraš skupa sa Booka Shade. Što kažeš na njihovu glazbu pošto trenutno spadaju u sam vrh elektroničke produkcije?

Da, jako su dobri. Možda su malo previše izreklamirani kao nešto najbolje trenutno, ali sigurno je da su dobri. Na  Love Paradeu se uvijek pojavljuju najznačajnija imena sa underground scene, ali i one druge. Po tome je Love Parade specifičan.

Želimo razjasniti jednu stvar s tobom. Ti si jedan od prvih ljudi koji je gurao electro zvuk u Njemačkoj. Čini mi se da nakon ove eksplozije electro zvuka nisi dobio mjesto koje ti pripada te da su slavu prigrlili neki drugi. Uostalom na Ibizi uopće ne sviraš gdje  je npr, John Acquaviva koji se tek nedavno uključio u electro vode, velika zvijezda. Možeš li nam reći zašto je to tako?

Ha ha, hvala. Najprije respect Johnu. On je jedan od pionira i svaki njegov uspjeh i mene veseli.  Ne smeta me to. To je jednostavno tako. Ja ne trčim za slavom. Što se tiče Ibize, nikad nisam bio dio tog britanskog  turističkog party miljea. Uvijek bih radije izabrao spontanost kao što je u Hrvatskoj nego Ibizu. Ja volim svirati u mjestima koja su stvarna za ljude koji tamo žive. Ibiza nije stvarna jer tamo su sami turisti. Ne obazirem se na izbore za najbolje dj-e jer su to idiotarije magazina kao što je DJ Mag. Tako imate situaciju da je totalno nepoznati dj sa Tajvana u 30 najboljih na svijetu, a nitko osim tamošnjih ljudi nije čuo za njega. Bitno je samo naći način da što više ljudi pošalje e-mail za tebe što je totalna idiotarija. Prvih 100 dj-a na svijetu je 90 iz trance-a, što je još jedna velika nebuloza,  jer je opće poznato da su trance dj-evi tehnički totalno inferiorni u odnosu na techno i house dj-eve. Ali meni to ne smeta. Nemam kompleks manje vrijednosti zbog toga, haha. Neki ljudi razumiju i to mi je dovoljno. U pop kulturi većina ljudi ne zna što je u pakiranju, ali neki ipak znaju. Tako vam je to. Možda bi mi išlo na živce da im 20 odina, ali sad zbilja ne trebam nikome ništa dokazivati. Želim se posvetiti  glazbi i ako netko to prepozna super, ako ne, no big deal.

 
Kako bi opisao svoj set danas?

Uvijek radim na svojoj glazbi sa različitih strana i svoj set želim uvijek dovesti na viši nivo. Nekad to uspijem, nekad ne. Stvar je u tome da se ne smijem dovesti u rutinu. Rutina ubija svaku kreativnost. Volim miksati electro, breakse i techno. To mi daje puno više slobode u izražavanju nego da vrtim samo jedan specijalizirani stil.  Što se tiče turntableizma uvijek nastojim miksanjem dvije stvari stvoriti nešto novo, nešto karakteristično samo za taj trenutak, neponovljivo. Kad dvije različite ploče idu skupa i tvore nešto treće, po meni je to jezgra cijele dj kulture. Stvoriti nešto novo. Zato su miks i tehnika miksanja jako važni. Mislim da svaki dj mora to prvo svladati. Onda je tu kombiniranje i slaganje jer ne idu sve stvari skupa. Uvijek nastojim biti drugačiji. Ali kažem opet, nekima se sviđa ta neizvjesnost i spontanost, a nekima ne. Po meni je to jedna od glavnih vrlina dj-a. Tužno je to da neki novi dj-evi ne znaju uopće miksati, a upravo od njih očekujemo da pokažu i donesu nešto novo. Dok sa druge strane često imamo starije dj-e koji često donose nešto novo i pomiču granice. Tako da nije uvijek onako kako čitate na flyerima ili u medijima.

 
Mayday, čiji si začetnik, najstariji je živući festival elektroničke glazbe, vjerojatno na svijetu. Kako je bilo ove godine?

Da. Ne postoji techno festival koji ide već 16 godina bez stanki. Prvi smo napravili još 1991. u rano doba rave techna. Moja ga je kompanija organizirala od početka, već šesnaest godina, ali smo ga prodali Nature One-u, drugom festivalu. Zasitio sam se promotorskog rada i želim se više posvetiti produkciji, a Mayday je odnosio strahovito puno vremena i donosio strahovito puno stresa. Ljudi iz Nature One-a su profesionalci i vjerujem da će održati Mayday na nivou. Ove godine je bilo odlično. Ja bih naravno neke stvari napravio drugačije, ali to je sad njihova stvar i na to imaju pravo, a mislim da je i zabavnije gledati kako to netko drugi radi. Ne želim im se nametati i govoriti kako da rade. Moraju imati priliku sami se dokazivati i tu im ne želim smetati. Za mene je najvažnije da se priča nastavlja. Za mene je Mayday živući dokaz jednog ludog vremena nastajanja jedne nove kulture - techno kulture. Današnji posjetitelji Maydaya su imali samo par godina kad je Mayday nastao, a neki su rođeni iste godine. Zato je Mayday još uvijek platforma koja se proteže iz prošlosti i na kojoj odrastaju i nove generacije.  Plamen se prenosi dalje.

 
I na kraju reci nam nešto o svojoj novoj produkciji.

Pripremam se ući ozbiljnije u studio. Imao sam dosta stresnu godinu rješavajući se stvari koje su me opterećivale tako da sam sad neopterećen. Možda i po prvi put u životu da ću se baviti samo i isključivo produkcijom i dj-anjem. Želim sve raditi sam, za manje etikete. Različitu glazbu za možda 3, 4 etikete. To mi je želja. Uskoro očekujte nešto sasvim različito od WestBama.