Muzika Na Struju

Nažalost, to se nije dogodilo, ali siteove se ne može kriviti. Čak i površni pogled na Beatport otkriva iscrpni muzički katalog, ali problem je u tome što gotovo pa svi korisnici nisu voljni kopati dublje od trenutnog top 10 ili preporuka njihovih omiljenih DJ-eva. Ironično, iako pristup elektroničkoj glazbi nikad nije bio lakši, opseg onog što se sluša, kupuje i pušta postaje sve manji i manji.

Zašto se događa suprotno od onog što se predviđalo? Dio problema se može objasniti lijenošću: brze internet veze u kombinaciji sa množenjem Beatporta, Juna, Kompakta itd. znači da je kao nikad prije postalo lako domoći se iste kolekcije/top 10 koju imaju Hawtini, Mayeri, Clarkeovi (ili ubacite svog idola ovdje) ovoga svijeta. Nakon što ste postigli taj cilj i imate sve trackove iz top 10 svog heroja, zašto biste se zamarali nečim drugim? Pomoću Abletona možete čak i kopirati nedavni super set vašeg heroja, track po track.

Još jedan faktor je da živimo u svijetu s malo vremena, pa nakon posla, sudjelovanja u prometu i svakodnevnih kućnih poslova koje život zahtjeva, većina ljudi nema vremena za traženje nove (ili stare) muzike. I zadnji, po meni najbitniji faktor je to što je u stalnoj potrazi za najnovijom muzikom osjećaj za prošlost nestao. Stalno me začuđuje kako se chartovi i setovi sastoje samo od najnovije muzike, i nema pokušaja da se ta nova muzika spoji sa prošlošću iz koje je došla. Po svojoj prirodi elektronička muzika evolvira brzim tempom, ali potrebno je razumijevanje onog što se dogodilo u prošlosti da bi se u potpunosti cijenilo ono što se događa danas. Jedan od najoriginalnijih albuma ove godine je "Restaurant of Assassins" od Neila Landstruma, koji je poprilično inspiriran old school raveom i bleep bass technom '90-ih, kao i sa dubstepom, te zvuči briljantno, kao dašak svježeg zraka u, po mom mišljenju, sve više konzervativnom i riziku nesklonom techno krajoliku.

Nitko ne želi poslovati s premladim asistentima iz prodavaonica ploča, ali jedna bitna stvar koju kupovanje u stvarnim dućanima usađuje je radoznalost, da se gleda dalje od najnovijih izdanja svakog tjedna te da se istražuju prašnjave police. Prije 10 godina bilo je puno teže naći izvrsnu novu muziku. Ljudi su morali više tražiti, ići u lokalnu prodavaonicu ploča više puta u tjednu, religiozno čitati magazine i tražiti bilo kakav djelić informacije koji bi im otkrio buduće aktivnosti njihovog omiljenog producenta. Ne predlažem da se vratimo u te stare dane, ali tada su ljudi bili gladni muzike. Danas je taj smisao gladi uglavnom odsutan, i u DJ setovima i u kupovnim navikama, ali još uvijek se nadam da će za 20 godina ljudi slušati Ron Trentov "Altered States" radije negoli ovotjedni Juno top 10.

 
napisao i ustupio: Richard Brophy