MuzikaNaStruju.com

Iako sam ga slušao nebrojeno puta, Cox me iznova fascinira zato što je jedan od rijetkih "rođenih dj-a" te ću zato ovaj posve subjektivan osvrt započeti i oblikovati malo drugačije. Nažalost, fotke nisu ispale najbolje jer je aparat doživio koban pad, te se nadam da ću uspjeti dobiti bolje od organizatora.

Karizma je božji dar kojeg je dotični dijelio na kapaljke...

Poklopilo se da je baš te subote pokopan jedan od najkarizmatičnijh glazbenika, operni fenomen Luciano Pavarotti, u rodnoj Modeni. Nekoliko stotina kilometara dalje iste te subote nastupio je najkarizmatičniji dj današnjice, Carl Cox i to na jednom od najljepših party prostora, bečkom klubu Pyramide, pred oko 7500 posjetitelja. Zašto ovu dvojicu velikana spominjem u istom kontekstu? Upravo zato jer imaju nekoliko zajedničkih crta. I jedan i drugi imaju nevjerojatnu karizmu, moć da prenesu svoju pozitivnu energiju na šire mase. I jedan i drugi su popuralizirali svoju glazbu do planetarnih razmjera. Te na kraju, zbog čega to i pišem, i jedan i drugi su često optuživani od svojih kritičara da su iskomercijalizirali svoju glazbu. Pavarotti je operu u projektu 3 tenora učinio planetarno popularnom te je na sebe navukao bijes dežurnih kritičara, kojima je sve što je masovnije - loše. Isto se događa i s Coxom. Puristi ubijaju glazbu i htjeli bi da je dostupna samo elitama. Upravo zato je klasična glazba postala tako daleka "običnom" puku.

Danas ne postoji techno dj koji može približno privući toliko publike kao Carl Cox. U razgovoru s organizatorom koji već 7 godina organizira partije na području Austrije čuo sam da bi to moglo postići tek desetak najvećih imena skupa. Još nešto, kada Cox pusti neku stvar tada je to komercijala, a kada neki drugi dj pusti istu stvar to je ok. Licemjerje i dvostruka mjerila vladaju na hrvatskoj sceni. Čini mi se da se u nas ljudi više ne znaju zabavljati. Zaboravili su da je techno prvenstveno party glazba. Zaboravljaju i da je dotični Cox imao trnovit i potpuno zaslužen put do uspjeha i da nije tek jedan proizvod glazbene industije kao npr. Tiesto. Uz spomenuto, Coxu se zasigurno ne može spočitati tehnička savršenost i istančana komunikacija s publikom. On ne pušta deep i nikad nije. Njegova glazba je energična, pumping, i tjera prisutne na ples, a ne na razmišljanje kako bi neki filozofi i mislioci željeli. Neki to vole, neki ne. Ali ako neko to ne voli nije mi jasno kakav idiot mora biti pa ići na party za koji zna da mu neće pasati. Kad npr. Pavarotti komunicira s publikom, kad u rocku Mick Jagger i hrpe drugih zvijezda traže rekciju publike, to je ok. Kad Cox to učini, i ljudi dignu ruke, e to je onda komercijala i glupiranje. Što želim reći? Ako vam se nešto ne sviđa, tamo ne idite. Na tom partiju sam primjetio da se ljudi zezaju, plešu i da je apsolutna pozitiva u zraku.

Da prijeđemo na sam party...

Prostor je jednostavno spektakularan.Velika staklena piramida visoka po mojoj procjeni oko 40 metara, a u dnu duga i široka po oko 100 m, bila je dupkom puna. Po riječima organizatora oko 7500 ljudi. Sama piramida napravljena je u sklopu hotela i trebala je pružati tropski ugođaj i ljeti i zimi sa pravim palmama i tropskim raslinjem te velikim bazenom koji je bio napravljen kao neka tropska plaža. To je bio megaprojekt koji je prije par godina i ostvaren, međutim interes nije bio na očekivanoj razini, a održavanje i grijanje i hlađenje samog kompleksa iziskivalo je enormna sredstva, tako da je prije par godina prostor prenamjenjen za koncerte i partije. Tako su Bečani dobili jedinstven party prostor na radost svih partygoera.

Zvuk je bio savršen. Takav da ga osjećate cijelim tijelom. Basovi od kojih vam vibriraju svi organi, srednji čisti i snažni te istančani visoki nisu nimalo distorzirali, a niti smetali sluhu. Rasvjeta sastavljena uglavnom od moving headova te ploha sa velikim površinama LED dioda (koje su izgleda u trendu), po mom ukusu bila je malo prenapadna.

Cox je puštao od 01- 04 kombinirajući svoj klasični techno zvuk sa tvrđim minimal technom na tragu Adam Bayera te povremenim izletima u electro-techno vode (Bondzin, Huntemann...). Međutim ono najbitnije je kako on to pušta i prezentira. Već više od 20 godina je dj, 20 na samom vrhu, sredinom devedesetih je radio i po 7 puta u tjednu. Materijalno je i više nego situiran za 3 života. Pa što mu onda to treba? Iako je već odavno u četrdesetima još uvijek se vidi da on to radi iz čistog gušta. On je rođeni dj, i bez toga ne može. Pričao mi je da je već nekoliko puta probao prestati i posvetiti se nečemu drugom, ali jednostavno nije mogao. Svaki pravi dj zna o čemu se tu radi. Teško da ima boljeg osjećaja od toga da ljudi plešu na tvoju glazbu. To je tako zarazno i ostaje u čovjeku doživotno. Cox je takav pozitivac, jednostavno zrači. Tako je jednostavan i nezahtjevan, neumišljen i prisupačan, što je odlika najvećih. On stane i popriča sa svima oko sebe, od dj-a, redara pa do ljudi u tehnici. Oni koji ga ne znaju osobno možda imaju drugačije mišljenje, ali ovo je istina jedina i prava.

Poslije njega je nastupio dvojac koji me je oduševio. DJ Murphy na Serato Scratchu i Christian Fisher uz njega (nisam dobro vidio na čemu je radio, ali mi se čini da je kombinirao live svirku) odradili su takav zajednički set baziran na detroit techno tipa Joris Voorn te začinjen perfektim scratchanjem i nevjerojatnom tehnikom tamnoputog Brazilca da sam se jednostavno oduševio (i to danas kad sam uvjeren da me stvarno malo toga može oduševiti :) ). Poslije toga sam napustio Piramidu s jedne stane radostan što sam prisustvovao fantastičnom partyiju (iako više volim male klubove), a s druge strane pomalo žalostan što se i kod nas ne događa nešto slično, pa makar to neki prozvali i komercijalom, jer sam uvjeren da bi onda i klupska scena bila bolja, jer upravo takvi mega partiji regrutiraju nove partygoere koji se zainteresiraju za el. glazbu i počnu kopati dublje.

Uspio sam i porazgovarati s Coxom te sam mu postavio par pitanja...

Kako ti se čini večeras ovdje?

Cox: Nevjerojatno. Svaki put kad mislim da sam vidio sve nešto me novo iznenadi. Jednostavno fantastičan party. Fantastična publika. Logistika savršena. Ma sve za 5!

 
U utorak 11.9. privodiš kraju sezonu u Space-u na Ibizi. Možeš li nam reći par riječi o ovogodišnjoj sezoni?

Cox: Ovo što smo postigli ove sezone je vrh. Mislim da bolje ne može. Svaki utorak smo imali preko 6000 posjetilaca. Nevjerojatno. Space je prošle godine proglašen za najbolji klub na svijetu jer smo puno toga uložili u klub i izvođače. Instalirali smo zvuk Function 1 koji je definitvno nešto najbolje, ali i najskuplje :)  To se isplatilo višestruko. Partiji u Space-u su neopisivi. Jednostavno morate tamo doći i to doživjeti. Ne postoji ništa slično. Kad pozovem poznata  dj imena da nastupe sa mnom, svi se redom zapanje. To je jedno od rijetkih mjesta gdje se još uspješno pušta techno kojega, čini mi se, da su ljudi opet sve više željni.

 
Ove godine nisi došao u Hrvatsku. Zašto?

Cox: Prošla godina mi je bila prenaporna i odlučio sam se malo odmoriti i razrijediti svoj raspored. Nažalost, to se reflektira i na neka meni tako draga mjesta kao što je Hrvatska.

Znaš li da je dogodine 10 godina od kad si prvi put nastupio u Hrvatskoj?

Cox: Wow!!! Kao da je bilo jučer. Sjećam se da mi je to bio prvi party poslije 3 mjeseca pauze. Još se sjećam kluba na 2 kata (F1). Bilo je nesnosno vruće i sa stropa je kapala kondenzacija po meni, po tehnici. Bio sam sav mokar. I da, hotel. Haha. Stavio si me u totalno underground hotel" gdje su bili neki vojnici (Medena kod Trogira) jer tada još nije bilo sređenih hotela. Party je bio nevjerojatan. Da 10 godina?

 
Red je da se to proslavi?

Cox: Naravno. Dat ću sve od sebe da se to dogodi.