Intervjui
Intervjui
Valentino Kanzyani: Ponovno se osjećam kao 15-godišnjak | Valentino Kanzyani: Ponovno se osjećam kao 15-godišnjak |
| Subota, 15 Rujan 2007 | |
Ma što god mislili o trojcu Umek, Valentino Kanzyani i Marko
Nastić, mora im se odati priznanje da su se kao jedni od rijetkih sa ovih
prostora uspjeli izdignuti iznad balkanskog sivila te postići izniman
međunarodni uspjeh i to isključivo svojim talentom i upornim radom. Prilikom gostovanja spomenutog trojca prošlog četvrtka u
primoštenskoj Aurori , uspjeli smo
napraviti intervju s Valentinom kojega već dugo vremena nismo čuli na ovim
prostorima. Vidno dobrog raspoloženja Valentino (kao i druga dvojica) je
rado pristao na intervju za MuzikuNaStruju.com
Puno toga. Ono najbitnije je, naravno, vezano uz glazbu. Dogodilo se toliko nove muzike, toliko produkcije, toliko promjena koje su naravno promijenile i moj set i pristup glazbi. Toliko novih producenata i svježih ideja pojavilo se u technu tako da se osjećam kao na početku. Ponovo se osjeća ona euforija. Svirao sam u toliko klubova da se ni sjetiti više ne mogu, izdao puno ploča i već stekao neki status i onda odjednom se počela događati promjena na sceni, prvenstveno sa minimalom te me je opet uhvatio veliki entuzijazam kao na početku karijere. Danas je muzika šarenija, možeš puno toga različitog pustit u setu što mi je super. Prije smo puštali samo techno koji je bio repetetivan, funky i sve su ploče bile iste, stvorila se kolotečina. Danas ponovo istražujemo i ponovo se moramo dokazivati, što mi je super.
Minimal je techno. Za nas starije to nije ništa novo, samo se danas malo drugačije i bolje radi. Sama riječ "minimal" je danas postala fashion. Ljudi uvijek žele nešto novo pa to na kraju i dobiju. Meni je super što se rađaju potpuno nove ideje na temeljima starih. Ali osnova je uvijek ista. To je još uvijek techno, repetetivan i groovastičan, samo moderniji, i puno sporiji. I čini mi se da kao takav ima sve više pristalica i pobornika.
Da, naravno. Ponovo se pojavlju detroitski elementi, stare ideje, ali dugačije, modernije zapakirane. Znaš, sve su to stare fore, većina toga je davno izmišljena, samo to danas radimo s novim mašinama, pluginovima koji zvuče totalno drugačije. Mislim da je u tome ta draž, u kombinaciji istraživanja nepoznatog i recikliranja poznatog.
Da, to se primjećuje. Njihovi setovi zato sliče kao jaje jajetu i to stvara jedan krug koji ne vodi nigdje. I zato su sve više na cijeni kreativci koji mogu ponuditi nešto drugačije. Međutim ima dj-a koji i danas fanatično slušaju sve što izađe i imaju fantastične setove. Sjećam se kakvi smo fanatici mi bili kada je bilo užasno teško nabavljati muziku. Proputovali bi pola Europe da dođemo do ploča. Onda su svi shopovi držali raličite distribucije. Nigdje nisi mogao pronaći baš sve. Zato je bilo uzbudljivo i zato smo svi imali različite setove. I zato smo mi naučili poštovati glazbu i slušati je pozorno što se i danas osjeća. Ali i onda je bilo ljudi koji su kupovali po šabloni, po listama nekih dj-a. Ono što me smeta kod mp3 glazbe je to što se izgubio onaj šarm pri nabavi. Ono isčekivanje. Odlazak u shop, preslušavanje. Sve je to malo izgubilo na cijeni. DJ-i se danas samo takmiče ko će imati više muzike u kompu, a pola je i ne prepoznaju. Postalo je pre easy.
Da, istina. I meni se ponekad dogodi da se nakon nekog
vremena uhvatim kako ništa ne mijenjam. Uhvati me ludilo, želim nešto
promijeniti. Ali opet stanem i pogledam, i razmislim. Kako mogu nešto novo
ponuditi kad toliko toga novog ima, toliko nove muzike? To je nevjerojatno. S
druge strane taj osjećaj da mi nije svejedno je dobar. To znači da konstantno
moram raditi. Da, već drugo ljeto živim na Ibizi i vjeruj mi, luđeg i pozitivnijeg mjesta nema. Tamo dolaze samo partijaneri sa pozitivnom energijom. Nema nikoga ko ne pripada tamo. To je ludo. Tamo se osjećam kao neki 15 godišnjak koji otkriva jedan posve novi svijet. Vikendom sviram svugdje, u nedjelju se vratim doma, na Ibizu, a ostalim danima party time. Ponedjeljkom Coocon night, utorkom Space kod Coxa i tako do slijedećeg vikenda. Cijelo ljeto mi je veliki party. Prije neki dan nismo u Space mogli uopće ući. Coxova menadžerica je ostala pred vratima i redari su morali prokrčiti put da je uvedu. Ibiza je pojavom minimala i electra ponovno "in". Tu se događaju najvažnije stvari za elektroničku plesnu glazbu. Ja sam isto mislio da je Ibiza samo kao fashion, da je cijela priča prenapuhana. Tamo se skupljaju ljudi koje bi svi željeli upoznati, otvoreni ljudi, istomišljenici.
Pa nije loše, ali mi smo mali. Imamo kao veliki standard tako da su upadi skupi i dosta ljudi nema novaca za partije, pogotovo mlađa populacija. Tako da je teško da izađu svaki petak ili subotu, što se onda odražava i na partije. Ima dosta partija, ali kvalitetnijih možda bude jednom mjesečno.
Događa se to i u Sloveniji i u Srbiji... Ja mislim da je to zbog toga što je to jeftina zajebancija i ne košta skoro ništa. Nitko te ne pita za ulaz, nitko se ne loži na skupog dj-a. Trebaš samo zapamtiti pjesmu, derati se, puno piti i to je to. Ja mislim da će elektronička glazba uvijek imati neki manevarski prostor. Naravno sve to ide gore.dolje. Naša glazba je doživjela toliko godina i opet doživljava renesansu. Opet ima toliko novih klubova, novih producenata, novih dj-a. Sve je opet tako zavodljivo.
Kad sam počeo u Španjolskoj svirati nisam bio nikakvo ime. Tamo ljudi ne puše zvijezde jer su zvijezde. Moraš dobro odsvirati da bi te prihvatili. Prvi put sam razvalio, tako da su me počeli sve više zvati tako da sam svirao i po 5, 6 puta mjesečno. To mi je bila velika čast da postoji neka zemlja gdje nema veze jesi li zvijezda ili nisi, nego ljudi slušaju muziku i jedino ih to interesira.
Da, naravno. Oni uglavnom ne govore engleski. Osjećam se kao Španjolac :) Bilo mi je lako jer sam već govorio talijanski pošto sam iz mjesta uz talijansku granicu, pa sam kao klinac uvijek gledao talijanske crtiće umjesto tadašnje Jugo TV.
I ja se to nadam. Jedva čekam da se to dogodi uskoro. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|