|
 Uoči prvog splitskog nastupa jedne od legendi elektroničke
muzičke scene, Laurenta Garniera, donosimo ekskluzivni intervju s njim.
MNS: Čime se baviš
ovih dana?
Još sam na turneji s bendom koja traje već oko godinu i po.
Nastupamo uživo i zadnji nastup smo imali u prošlu subotu. Stvarno smo puno
zauzeti nastupima uživo, stvaranjem glazbe, boravkom u studiju, uštimavanjem.
Osim toga puno dj-am.
MNS: Gdje ste sve
nastupali?
Posvuda u Europi. Španjolska, Francuska, Belgija, Njemačka,
UK. Također, nastupali smo dosta i po istočnoj Europi, u Češkoj, Srbiji...Poslije
toga smo turneju preselili na Daleki Istok, Japan, pa Australiju. Imali smo
ukupno osamdesetak nastupa.
MNS: Kako izgleda vaš
nastup uživo? Da li je to klasičan koncert ili nešto između partija i koncerta?
To je klasičan koncert. Nema veze sa klupskim nastupima, ni
sa technom. Više je kao klasična jazz formacija. Truba, saksofon, klavijature.
Ja upravljam svima. Nešto sam kao dirigent. Nastup obično traje oko 2 sata.
Glazbeno, imamo dosta utjecaja free jazza. Naravno da želimo natjerati ljude da
plešu tako da se konstantno provlači groove. Ali to je istinski live. Nikad ne
znamo točno što ćemo svirati i u kojem pravcu krenuti. Stvarno je dosta improvizacije.
Baš kao u free jazzu. Ja ih navodim i upućujem kad treba krenuti u kojem
smjeru, a poslije se sve odvija spontano.
MNS: Kako uspijevaš
uskladiti klasičnu jazz postavu sa elektronikom?
To je jednostavno način na koji mi radimo. Puno vježbamo,
tako da se jednostavno kužimo. Sjajno je imati vrhunske jazz glazbenike uz
sebe. Mislim da je i njima to veliki izazov i izlet u nešto novo. Ima nas
četvero tako da nam to i nije preveliki problem. Imamo uspješnu kombinaciju
klasičnih instrumenata i elektronike
koja sjajno funkcionira.
MNS: Zadnji put si
nastupio u Hrvatskoj u svibnju 2005. kad si promovirao svoju knjigu "Electrochoc".
Prošlo je više od 2 godine. Knjiga je postala pravi bestseller u Hrvatskoj te
je 3 mjeseca za redom bila prva po prodaji. Zbog toga te danas mnogi u
Hrvatskoj poznaju malo bolje. Možeš li nam reći je li se i kako izlazak knjige
odrazio na tvoju karijeru?
Problem je u tome što knjiga nije izašla svugdje nego samo u
određenim zemljama, tako da ne mogu govoriti u globalu. Mislim da me tamo gdje
je izašla ljudi razumiju malo bolje. Vjerujem da je prije izlaska knjige bilo
uvriježeno mišljenje o meni kao „strictly“ techno izvođaču. Sad više razumiju
da ja volim glazbu općenito i da je ne mogu dijeliti na žanrove. Stvar je da
volim dijeliti različitu glazbu s ljudima. Naravno da ja volim i techno, ali
volim i druge glazbene stilove. Volim spajati različite stvari u jednu cjelinu,
što se vidi i kroz rad mog benda i mene osobno kao dj-a. Vjerujem da je knjiga
ljudima uspjela približiti moje glazbene stavove te da su kroz knjigu spoznali
više o mom radu, putu, i mojoj strasti prema glazbi.
MNS: Tvoj zadnji
album "Public Outburst" sastavljen je od jamming sessions-a koji su
nastali sa tvojim prijeteljima – glazbenicima. Reci nam nešto više o tome.
"Public Outburst" je rezultat onoga što radim s bendom
uživo. Idem na turneje sa istim glazbenicima i na tom albumu zorno prikazujem
ono što radim uživo.
MNS: Pripremaš li
možda novi album ili EP?
Da. Upravo počinjem raditi na novom albumu.
MNS: Da li će album
biti više plesno orijentiran ili više za live nastupe?
Mislim da će biti i dancefloor stvari, ali ne mora značiti
da će biti techno. Ima puno i druge glazbe osim techna koja je plesna. Radim
techno već toliko dugo vremena da želim da napravim mali odmak. Osjećam da trebam
malo otići u nekom drugom smjeru i raditi neke drugačije stvari, što ne znači
da ubuduće neću raditi techno, kad mi dođe. Mislim da će na albumu biti dosta
različitih elemenata, ali ne želim puno ići u detalje. Neka bude iznenađenje.
MNS: Što misliš o
technu danas?
Ne znam što da mislim. Techno je uvijek bio prostor otvorenog
uma, mjesto gdje smo mogli eksperimentirati i gdje smo mogli biti potpuno
slobodni. Techno je 20 godina star. Mislim da nove generacije u potrazi za
uvijek nečim novim vrlo često zalutaju. Ako danas producirate glazbu, a ne
rabite puno nove tehnologije ljudi će reći da to nije napredno, da to nije
techno. Techno je bio sinonim za slobodu. Za slobodu izražavanja. Trenutno ne
vidim ništa zanimljivo u trendy techno pravcima kao što je minimal ili electrohouse.
Mislim da dosta ljudi želi slušati samo jedan zvuk i ne želi čuti za ništa
drugo. To je kao da jedete samo kruh, a imate toliki izbor hrane. Ti ljudi
ubijaju samu srž i bit glazbe. Za mene je techno prostor potpuno lišen svih granica i barijera.
Prostor gdje su ideja i improvizacija najvažniji. Upravo zato radim jazz jer je
u načelu isti kao i techno. Muzikalan je, instrumentalan je, eksperimentalan
je, i nema granica. Upravo kao i techno. Za mene je to jedan svijet. Dvije
glazbe vrlo slične u jednom svijetu. Ne vidim nekih velikih granica između jazza
i techna.
MNS: Upravo si
spomenuo da trendi dji i glazbeni konzumenti nisu „open – minded“ te da takvi
ubijaju glazbu. Misliš li da će se to promjeniti?
Da, oni definitivno ubijaju glazbu. Da li mislim da će se to
promjeniti? Mislim da mi ne možemu tu puno napraviti. Na svakom pojedincu je da
li će razmišljati kao manipulirana gomila ili će upotrijebiti svoj vlastiti
mozak. Ono što mi možemo je da radimo sa ljudima koji su otvoreni i da branimo
ono u što zaista vjerujemo.
MNS: Danas imamo
masovnu pojavu mladih dj-a koji ne istražuju dovoljno glazbu nego samo kopiraju
liste njima omiljenih dj-a npr. sa Beatporta i sličnih. Zato danas većina dj-a
zvuči slično. Ne ubija li i to kreativnost?
U potunosti se slažem. To je jako tužno. Nemam ništa protiv
kupovanja glazbe u internet shopovima kao što je Beatport, i općenito uporabe
novih medija. Techno je također bio i
oslobađanje putem tehnologije. Uvijek smo bili „friendly“ prema technologiji.
Radili smo i radimo sa naprednim tehnologijama da bi stvorili nešto novo, a ne
da bi se ograničavali. Ja nemam problema s tim. Ali danas imamo paradoks da se
uz svu tu tehnologiju i pristup svemu živom ljudi još više zatvaraju i
grupiraju. Glupo. Ono što mi jako smeta je da ako neki dj ima 20 ili 25 godina
i pušta samo minimal, taj ubija sve ono što smo godinama gradili. Opet ću
ponoviti. Techno je open minded. Prebacivanje emocija u publiku, u slušatelje.
U mnogo novih dj-a toga nema. Oni ne dijele emocije ni sa kim, jer većina
glazbe koju puštaju nema nikakvih emocija.
MNS: Voliš svirati
duge setove, ponekad i do 8 sati. Kako se pripremaš za tako zahtjevan nastup?
Ja ne pripremam svoje setove. Provodim mnogo vremena
slušajući glazbu i ponovno preslušavajući što više glazbe koju posjedujem.
Nastojim što je moguće bolje zapamtiti ploče koje mi se sviđaju i koje onda
spremim za ponijeti na nastup. Nakon toga jednostavno set krene sam od sebe i
nadograđuje se u interakciji s publikom.
MNS: Dakle, to je
stvar trenutka?
Apsolutno. DJ-ing je stvar trenutka. Nemam isti set u petak
i subotu ili bilo koji drugi dan. Nikad nisam odsvirao 2 ista seta. Jedna od
glavnih stvari je razumjeti ljude na podiju i raditi skupa s njima.
MNS: Misliš na
improvizaciju kao u jazzu?
Kao u bilo čemu. Mi improviziramo i naš posao je da pokušamo
razumjeti tko je na podiju ispred nas, natjerati ih da se gibaju s onim što
imamo u našim koferima.
MNS: Koja je po tebi
najvrednija odlika dobrog dj-a?
Dijeljenje s drugima. Dobar dj je onaj koji zna dijeliti
emocije i glazbu s publikom. Onaj koji drži oči i uši širom otvorene. Ako želiš
podariti groznicu na flooru, moraš i sam osjetiti groznicu. Kako netko može
biti dj ako ne uživa u glazbi koju pušta, ako ne pleše nikada? To nikad nisam
razumio. Kako, do vraga, možeš tjerati ljude da plešu ako ti sam ne plešeš, ako
ne uhvatiš taj „vibe“? To je najvažnije. Sve ostalo se da naučiti.
MNS: Stalno radiš i
gostuješ diljem svijeta. Možeš li nam izdvojiti neko posebno mjesto gdje si
nastupio ove godine?
Japan, definitivno! Tamo je tako nevjerojatna publika, tako
otvorena publika spremna na eksperimente i improvizacije da se jednostavno
stopite s njom. Ljudi jednostavno osjećaju svaki takt, svaku ploču. U Japanu mi
je uvijek super. Najbolje mjesto za partije na svijetu.
MNS: Što misliš u
elektroničkoj sceni u Francuskoj danas?
Mislim da ima i dobrih i loših stvari. Neke stvari su mi
zanimljive, a neke nisu uopće. Lijepo je
to da se Francuska ponovo vraća na elektroničku kartu svijeta. Veseli me da
dobre stvari dolaze iz Francuske i da su globalno prepoznate iako me mnogo
glazbe kao što je trendi
techno-rock'n'roll koji se trenutno radi u Francuskoj ne uzbuđuje. Ali
svejedno, čini mi se da je stanje poprilično zdravo jer ima sve više umjetnika
koji rade dobre stvari.
MNS: Koja je bitna
razlika elektroničke scene od prije 15–20
godina i scene danas?
Prije 20 godina nismo imali pojma što radimo i kamo idemo.
Bilo je puno više slobode za eksperimentiranje. Ali bez obzira na to , osjećam
uzbuđenje i danas, 20 godina poslije.
Inače ne bih ovo više radio.
MNS: Što misliš u
kojem će se pravcu elektronička scena razvijati?
Nemam pojma. Mislim da to nitko ne može predvidjeti.
MNS: Da li
primjećuješ nešto novo u produkciji elektroničke glazbe. Ima li kakvih novih
ideja?
Ne. Ne primjećujem ništa novo. Sve je to manje-više
reciklirano. I ne trebamo imati stalno nešto novo. To je velika zabluda. Ne
mora biti tako. Dok god je muzika dobra, dotle je ok. Naravno da bih s vremena na vrijeme volio čuti nešto svježe
i originalno, ali to se jednostavno ne može prečesto događati zato jer se u
glazbi većina ideja već istražila i nema puno slobodnog prostora za neke revolucionarne ideje.
MNS: Što još slušaš
osim elektronike?
Sve! Pop, rock, hip hop, blues, puno jazza. Stvarno puno toga
različitog.
MNS: Mislimo da će ovaj
party pohoditi i dosta ljudi koji nisu striktno u elektronici.
Odlično. Volim miješanu publiku. Obožavam rasplesati ljude
različitih pogleda na glazbu.
MNS: Svoju web
stranicu, chat i on-line radio uzimaš
vrlo ozbiljno. Koliko spomenuto ima utjecja na ono što radiš?
Mislim da je Internet jako važan da bi osjetili „vibe“
ljudi, što oni misle, što žele i kako razmišljaju. Mislim da je to odličan alat koji rado
koristim za neposrednu komunikaciju s ljudima. Da, pristupam tome jako
ozbiljno. Općenito svemu pristupam poprilično ozbiljno. Jer mislim da treba
poštovati one kojima je to namijenjeno.
MNS: Kako programiraš
tvoju radio postaju? Oduzima li ti to puno vremena?
Stalno stavljam puno glazbe. Imam posebno dizajniran program
koji je napravljen baš za to tako da to mogu obaviti dosta brzo i učinkovito.
Mogu otići i na desetak dana bez da išta radim a da sve funkcionira kako treba.
To nije svakodnevni posao. Naravno, trebam se s vremena na vrijeme potruditi i izdvojit
neko vrijeme ali to mi pričinjava zadovoljstvo tako da nije problem.
MNS: Poznat si i kao
jedan od rijetkih koji uvijek vraća odgovor tj. reakciju kad ti netko pošalje
novu stvar.
Ljudi potroše
dosta vremena da bi napravili ploču. Najmanje što mogu napraviti je da im dam
moje mišljenje, da im kažem što mislim o tome. To je najmanje što mogu
napraviti. Mislim da je neodgovaranje znak nepoštovanja.
MNS: Da li ti dj-anje
još pričinjava zadovoljstvo kao prije?
Da. Kao nikad prije. Sve mi je draže puštati i sve više
uživam u tome.
MNS: Osim dj-anja što
ti je najdraže trenutno raditi?
Producirati, stvarati glazbu. Uživam u studiju s bendom.
MNS: Da li se tvoj
odnos prema puštanju glazbe promijenio dolaskom cd-ova, Serata, Final Scratcha
i sličnih tehnoloških novotarija?
Još uvijek puštam vinile, i cd-ove. Ali kao što sam već
ranije rekao, nemam ništa protiv novih tehnologija sve dok se pušta dobra
glazba. Nije me briga da li dj pušta sa cd-a, vinila, Serata.
Osobno mi najviše odgovaraju vinil i cd, ali nemam ništa
protiv ako netko pušta i s nekog drugog medija. Kvaliteta je postala visoka, tako
da se razlike teško mogu primjetiti. Ne možemo ići kontra tehnologije. Kad smo
mi počeli raditi glazbu s kompjuterima također su mnogi negodovali i govorili
da je to bezvezna kompjutorska glazba. Smiješno mi je kad vidim te iste stare
dj-e koji su počeli raditi glazbu kompjuterima kako viču da nove tehnologije
nisu pravi način puštanja glazbe i da njihovi korisnici nisu pravi dj-i, da
Serato ili Final Scratch ili cd ubijaju glazbu i da to nema duše, a isto to se
događalo njima kad su počeli koristiti kompjutore. Totalno se ne slažem s tim. Danas
je isto tako s novim technologijama. Mnogi upadnu u te zamke i daju se navući
da skrenu s onog bitnog i opet se promašuje bit.
Glazba je dobra ili je loša
bez obzira kako je napravljena i s čega se pušta. Naš posao kao dj-eva je da
puštamo dobru glazbu. I siguran sam kad je netko na podiju da ne osjeća
razliku. Sve dok dj pušta dobru glazbu, zanimljivu glazbu, iz srca, ja s tim
nemam problema. Danas mi tehnologija dopušta da nosim puno više glazbe sa sobom
nego sam to mogao prije i mislim da je to odlično.
MNS: Kako gledaš na
izbor za najboljeg dj-a u režiji DJ Magazina?
Ništa. Apsolutno ništa. To ne znači apsolutno ništa za onoga
ko ima nešto u glavi. Npr, neki ljudi
vole ono što radim a neki to mrze. Neće više voljeti moju glazbu zbog toga što
ću biti više rangiran na nekog listi, osim ako su glupi. Ne možeš udovoljiti
svima. To je tako normalno. Kao što ne možeš udovoljiti svima tako ne možeš ni
ocjenjivati nekoga ko je drugačiji. Kako možeš dati nekome broj kad svatko radi
nešto dugačije? Mislim da je to jedno veliko sranje.
MNS: Kako se taj
izbor približava, često dobijamo vrlo agresivne emailove tipa „vote for me,
vote for me“ od dj-eva koje uopće i ne poznajemo ili od njihovih agencija. Čini
se da je to postao jedan veliki bussiness nauštrb glazbe.
Da . To je isto kao i dj-i koji stalno šalju top liste. Kako
može netko vrednovati glazbu po brojevima? Pa nisu to kruške ili jabuke. Kad
radiš glazbu, naravno da će ti se sviđati to što radiš. Jako se frustriram i
poludim kad vidim dj liste. Ljudi šalju top 10, a od toga je 5 stvari njegovih.
Jebeni idioti. To je tako nezanimljivo i debilno. Nikad, ama baš nikad nisam
stavio na nikakvu listu neku svoju stvar. Naravno da ih volim. U protivnom ih
ne bi izdao. „Vote for me, vote for me“ u biti znači „I am the king, I am the
best, so vote for me“. Nitko nije kralj ničega. Niti ja, niti bilo ko drugi i
nitko ne zaslužuje da ga se tako tretira. Ja samo radim to što volim i želim to
podjeliti s ljudima i tu je kraj cijele priče. Ne želim biti broj jedan jer
broj jedan ne postoji. Svako agresivno nametanje i rangiranje dj-eva i glazbe
brojevima je totalna budalaština na kojoj neki dobro zarađuju.
MNS: Reci mi o
profitu od glazbe danas i nekad. Može li danas mladi glazbenik živjeti od
glazbe?
Mislim da živimo u vrlo zanimljivom vremenu u kojem ne
vrijede stara pravila. Ljudi pronalaze različite načine da prežive, a da se
istovremeno bave onim što vole. Govorim o pravim glazbenicima, a ne o
bussinessmenima. Ploče se danas prodaju puno manje nego prije. Digitalna
prodaja nije ni blizu brojkama u kojima smo nekada prodavali vinile, iz razloga
što se sve danas kopira. Ali unatoč tome mislim da i danas ima načina da se
uspije. Imamo dosta primjera. Mislim da se mora eksperimentirati. Bili smo u
poziciji kad smo mislili da sve znamo, ali došlo je novo vrijeme koje je
promjenilo sva dosadašnja pravila distribucije i naplate glazbe. Zato danas
moramo biti mnogo inteligentniji, moramo više razmišljati. Ne znam kamo idemo,
ali to je po meni uzbudljivo. Uvijek će netko uspjeti, a netko neće. Takav je
život. Ako je netko stvarno dobar mislim da će svejedno uspjeti. Neće prodati
tako puno ploča kao što smo mi prije prodavali, ali će dobiti neku drugu
priliku, kao npr. nastupanje uživo.
MNS: Do kada misliš
dj-ati?
Dok god ljudi budu uživali u onome što radim. Dok god ja budem uživao u tome. I sve dok budem imao vezu s publikom. Kad to prestane i ja ću prestati dj-ati.
|
Intervjui 
