MuzikaNaStruju.com

Uoči prvog splitskog nastupa jedne od legendi elektroničke muzičke scene, Laurenta Garniera, donosimo ekskluzivni intervju s njim. 

MNS: Čime se baviš ovih dana?

Još sam na turneji s bendom koja traje već oko godinu i po. Nastupamo uživo i zadnji nastup smo imali u prošlu subotu. Stvarno smo puno zauzeti nastupima uživo, stvaranjem glazbe, boravkom u studiju, uštimavanjem. Osim toga puno dj-am.

MNS: Gdje ste sve nastupali?

Posvuda u Europi. Španjolska, Francuska, Belgija, Njemačka, UK. Također, nastupali smo dosta i po istočnoj Europi, u Češkoj, Srbiji...Poslije toga smo turneju preselili na Daleki Istok, Japan, pa Australiju. Imali smo ukupno osamdesetak nastupa.

 
MNS: Kako izgleda vaš nastup uživo? Da li je to klasičan koncert ili nešto između partija i koncerta?

To je klasičan koncert. Nema veze sa klupskim nastupima, ni sa technom. Više je kao klasična jazz formacija. Truba, saksofon, klavijature. Ja upravljam svima. Nešto sam kao dirigent. Nastup obično traje oko 2 sata. Glazbeno, imamo dosta utjecaja free jazza. Naravno da želimo natjerati ljude da plešu tako da se konstantno provlači groove. Ali to je istinski live. Nikad ne znamo točno što ćemo svirati i u kojem pravcu krenuti. Stvarno je dosta improvizacije. Baš kao u free jazzu. Ja ih navodim i upućujem kad treba krenuti u kojem smjeru, a poslije se sve odvija spontano.

 
MNS: Kako uspijevaš uskladiti klasičnu jazz postavu sa elektronikom?

To je jednostavno način na koji mi radimo. Puno vježbamo, tako da se jednostavno kužimo. Sjajno je imati vrhunske jazz glazbenike uz sebe. Mislim da je i njima to veliki izazov i izlet u nešto novo. Ima nas četvero tako da nam to i nije preveliki problem. Imamo uspješnu kombinaciju klasičnih instrumenata i elektronike  koja sjajno funkcionira.

 
MNS: Zadnji put si nastupio u Hrvatskoj u svibnju 2005. kad si promovirao svoju knjigu "Electrochoc". Prošlo je više od 2 godine. Knjiga je postala pravi bestseller u Hrvatskoj te je 3 mjeseca za redom bila prva po prodaji. Zbog toga te danas mnogi u Hrvatskoj poznaju malo bolje. Možeš li nam reći je li se i kako izlazak knjige odrazio na tvoju karijeru?

Problem je u tome što knjiga nije izašla svugdje nego samo u određenim zemljama, tako da ne mogu govoriti u globalu. Mislim da me tamo gdje je izašla ljudi razumiju malo bolje. Vjerujem da je prije izlaska knjige bilo uvriježeno mišljenje o meni kao „strictly“ techno izvođaču. Sad više razumiju da ja volim glazbu općenito i da je ne mogu dijeliti na žanrove. Stvar je da volim dijeliti različitu glazbu s ljudima. Naravno da ja volim i techno, ali volim i druge glazbene stilove. Volim spajati različite stvari u jednu cjelinu, što se vidi i kroz rad mog benda i mene osobno kao dj-a. Vjerujem da je knjiga ljudima uspjela približiti moje glazbene stavove te da su kroz knjigu spoznali više o mom radu, putu, i mojoj strasti prema glazbi.

MNS: Tvoj zadnji album "Public Outburst" sastavljen je od jamming sessions-a koji su nastali sa tvojim prijeteljima – glazbenicima. Reci nam nešto više o tome.

"Public Outburst" je rezultat onoga što radim s bendom uživo. Idem na turneje sa istim glazbenicima i na tom albumu zorno prikazujem ono što radim uživo.

 
MNS: Pripremaš li možda novi album ili EP?

Da. Upravo počinjem raditi na novom albumu.

 
MNS: Da li će album biti više plesno orijentiran ili više za live nastupe?

Mislim da će biti i dancefloor stvari, ali ne mora značiti da će biti techno. Ima puno i druge glazbe osim techna koja je plesna. Radim techno već toliko dugo vremena da želim da napravim mali odmak. Osjećam da trebam malo otići u nekom drugom smjeru i raditi neke drugačije stvari, što ne znači da ubuduće neću raditi techno, kad mi dođe. Mislim da će na albumu biti dosta različitih elemenata, ali ne želim puno ići u detalje. Neka bude iznenađenje.

MNS: Što misliš o technu danas?

Ne znam što da mislim. Techno je uvijek bio prostor otvorenog uma, mjesto gdje smo mogli eksperimentirati i gdje smo mogli biti potpuno slobodni. Techno je 20 godina star. Mislim da nove generacije u potrazi za uvijek nečim novim vrlo često zalutaju. Ako danas producirate glazbu, a ne rabite puno nove tehnologije ljudi će reći da to nije napredno, da to nije techno. Techno je bio sinonim za slobodu. Za slobodu izražavanja. Trenutno ne vidim ništa zanimljivo u trendy techno pravcima kao što je minimal ili electrohouse. Mislim da dosta ljudi želi slušati samo jedan zvuk i ne želi čuti za ništa drugo. To je kao da jedete samo kruh, a imate toliki izbor hrane. Ti ljudi ubijaju samu srž i bit glazbe. Za mene je techno prostor  potpuno lišen svih granica i barijera. Prostor gdje su ideja i improvizacija najvažniji. Upravo zato radim jazz jer je u načelu isti kao i techno. Muzikalan je, instrumentalan je, eksperimentalan je, i nema granica. Upravo kao i techno. Za mene je to jedan svijet. Dvije glazbe vrlo slične u jednom svijetu. Ne vidim nekih velikih granica između jazza i techna.

 
MNS: Upravo si spomenuo da trendi dji i glazbeni konzumenti nisu „open – minded“ te da takvi ubijaju glazbu. Misliš li da će se to promjeniti?

Da, oni definitivno ubijaju glazbu. Da li mislim da će se to promjeniti? Mislim da mi ne možemu tu puno napraviti. Na svakom pojedincu je da li će razmišljati kao manipulirana gomila ili će upotrijebiti svoj vlastiti mozak. Ono što mi možemo je da radimo sa ljudima koji su otvoreni i da branimo ono u što zaista vjerujemo.

 
MNS: Danas imamo masovnu pojavu mladih dj-a koji ne istražuju dovoljno glazbu nego samo kopiraju liste njima omiljenih dj-a npr. sa Beatporta i sličnih. Zato danas većina dj-a zvuči slično. Ne ubija li i to kreativnost?

U potunosti se slažem. To je jako tužno. Nemam ništa protiv kupovanja glazbe u internet shopovima kao što je Beatport, i općenito uporabe novih medija. Techno je također  bio i oslobađanje putem tehnologije. Uvijek smo bili „friendly“ prema technologiji. Radili smo i radimo sa naprednim tehnologijama da bi stvorili nešto novo, a ne da bi se ograničavali. Ja nemam problema s tim. Ali danas imamo paradoks da se uz svu tu tehnologiju i pristup svemu živom ljudi još više zatvaraju i grupiraju. Glupo. Ono što mi jako smeta je da ako neki dj ima 20 ili 25 godina i pušta samo minimal, taj ubija sve ono što smo godinama gradili. Opet ću ponoviti. Techno je open minded. Prebacivanje emocija u publiku, u slušatelje. U mnogo novih dj-a toga nema. Oni ne dijele emocije ni sa kim, jer većina glazbe koju puštaju nema nikakvih emocija.

MNS: Voliš svirati duge setove, ponekad i do 8 sati. Kako se pripremaš za tako zahtjevan nastup?

Ja ne pripremam svoje setove. Provodim mnogo vremena slušajući glazbu i ponovno preslušavajući što više glazbe koju posjedujem. Nastojim što je moguće bolje zapamtiti ploče koje mi se sviđaju i koje onda spremim za ponijeti na nastup. Nakon toga jednostavno set krene sam od sebe i nadograđuje se u interakciji s publikom.

 
MNS: Dakle, to je stvar trenutka?

Apsolutno. DJ-ing je stvar trenutka. Nemam isti set u petak i subotu ili bilo koji drugi dan. Nikad nisam odsvirao 2 ista seta. Jedna od glavnih stvari je razumjeti ljude na podiju i raditi skupa s njima.

MNS: Misliš na improvizaciju kao u jazzu?

Kao u bilo čemu. Mi improviziramo i naš posao je da pokušamo razumjeti tko je na podiju ispred nas, natjerati ih da se gibaju s onim što imamo u našim koferima.

 
MNS: Koja je po tebi najvrednija odlika dobrog dj-a?

Dijeljenje s drugima. Dobar dj je onaj koji zna dijeliti emocije i glazbu s publikom. Onaj koji drži oči i uši širom otvorene. Ako želiš podariti groznicu na flooru, moraš i sam osjetiti groznicu. Kako netko može biti dj ako ne uživa u glazbi koju pušta, ako ne pleše nikada? To nikad nisam razumio. Kako, do vraga, možeš tjerati ljude da plešu ako ti sam ne plešeš, ako ne uhvatiš taj „vibe“? To je najvažnije. Sve ostalo se da naučiti.

 
MNS: Stalno radiš i gostuješ diljem svijeta. Možeš li nam izdvojiti neko posebno mjesto gdje si nastupio ove godine?

Japan, definitivno! Tamo je tako nevjerojatna publika, tako otvorena publika spremna na eksperimente i improvizacije da se jednostavno stopite s njom. Ljudi jednostavno osjećaju svaki takt, svaku ploču. U Japanu mi je uvijek super. Najbolje mjesto za partije na svijetu.

MNS: Što misliš u elektroničkoj sceni u Francuskoj danas?

Mislim da ima i dobrih i loših stvari. Neke stvari su mi zanimljive,  a neke nisu uopće. Lijepo je to da se Francuska ponovo vraća na elektroničku kartu svijeta. Veseli me da dobre stvari dolaze iz Francuske i da su globalno prepoznate iako me mnogo glazbe kao što je trendi  techno-rock'n'roll koji se trenutno radi u Francuskoj ne uzbuđuje. Ali svejedno, čini mi se da je stanje poprilično zdravo jer ima sve više umjetnika koji rade dobre stvari.

MNS: Koja je bitna razlika elektroničke scene od prije 15–20  godina i scene danas?

Prije 20 godina nismo imali pojma što radimo i kamo idemo. Bilo je puno više slobode za eksperimentiranje. Ali bez obzira na to , osjećam uzbuđenje i danas,  20 godina poslije. Inače ne bih ovo više radio.

MNS: Što misliš u kojem će se pravcu elektronička scena razvijati?

Nemam pojma. Mislim da to nitko ne može predvidjeti.

 
MNS: Da li primjećuješ nešto novo u produkciji elektroničke glazbe. Ima li kakvih novih ideja?

Ne. Ne primjećujem ništa novo. Sve je to manje-više reciklirano. I ne trebamo imati stalno nešto novo. To je velika zabluda. Ne mora biti tako. Dok god je muzika dobra, dotle je ok. Naravno da bih s vremena na vrijeme volio čuti nešto svježe i originalno, ali to se jednostavno ne može prečesto događati zato jer se u glazbi većina ideja već istražila i nema puno slobodnog  prostora za neke revolucionarne ideje.

 
MNS: Što još slušaš osim elektronike?

Sve! Pop, rock, hip hop, blues, puno jazza. Stvarno puno toga različitog.

 
MNS: Mislimo da će ovaj party pohoditi i dosta ljudi koji nisu striktno u elektronici.

Odlično. Volim miješanu publiku. Obožavam rasplesati ljude različitih pogleda na glazbu.

MNS: Svoju web stranicu, chat i on-line radio uzimaš vrlo ozbiljno. Koliko spomenuto ima utjecja na ono što radiš?

Mislim da je Internet jako važan da bi osjetili „vibe“ ljudi, što oni misle, što žele i kako razmišljaju.  Mislim da je to odličan alat koji rado koristim za neposrednu komunikaciju s ljudima. Da, pristupam tome jako ozbiljno. Općenito svemu pristupam poprilično ozbiljno. Jer mislim da treba poštovati one kojima je to namijenjeno.

MNS: Kako programiraš tvoju radio postaju? Oduzima li ti to puno vremena?

Stalno stavljam puno glazbe. Imam posebno dizajniran program koji je napravljen baš za to tako da to mogu obaviti dosta brzo i učinkovito. Mogu otići i na desetak dana bez da išta radim a da sve funkcionira kako treba. To nije svakodnevni posao. Naravno, trebam se s vremena na vrijeme potruditi i izdvojit neko vrijeme ali to mi pričinjava zadovoljstvo tako da nije problem.

MNS: Poznat si i kao jedan od rijetkih koji uvijek vraća odgovor tj. reakciju kad ti netko pošalje novu stvar.

Ljudi potroše dosta vremena da bi napravili ploču. Najmanje što mogu napraviti je da im dam moje mišljenje, da im kažem što mislim o tome. To je najmanje što mogu napraviti. Mislim da je neodgovaranje znak nepoštovanja.

MNS: Da li ti dj-anje još pričinjava zadovoljstvo kao prije?

Da. Kao nikad prije. Sve mi je draže puštati i sve više uživam u tome.

MNS: Osim dj-anja što ti je najdraže trenutno raditi?

Producirati, stvarati glazbu. Uživam u studiju s bendom.

MNS: Da li se tvoj odnos prema puštanju glazbe promijenio dolaskom cd-ova, Serata, Final Scratcha i sličnih tehnoloških novotarija?

Još uvijek puštam vinile, i cd-ove. Ali kao što sam već ranije rekao, nemam ništa protiv novih tehnologija sve dok se pušta dobra glazba. Nije me briga da li dj pušta sa cd-a, vinila, Serata.

Osobno mi najviše odgovaraju vinil i cd, ali nemam ništa protiv ako netko pušta i s nekog drugog medija. Kvaliteta je postala visoka, tako da se razlike teško mogu primjetiti. Ne možemo ići kontra tehnologije. Kad smo mi počeli raditi glazbu s kompjuterima također su mnogi negodovali i govorili da je to bezvezna kompjutorska glazba. Smiješno mi je kad vidim te iste stare dj-e koji su počeli raditi glazbu kompjuterima kako viču da nove tehnologije nisu pravi način puštanja glazbe i da njihovi korisnici nisu pravi dj-i, da Serato ili Final Scratch ili cd ubijaju glazbu i da to nema duše, a isto to se događalo njima kad su počeli koristiti kompjutore. Totalno se ne slažem s tim. Danas je isto tako s novim technologijama. Mnogi upadnu u te zamke i daju se navući da skrenu s onog bitnog i opet se promašuje bit.

Glazba je dobra ili je loša bez obzira kako je napravljena i s čega se pušta. Naš posao kao dj-eva je da puštamo dobru glazbu. I siguran sam kad je netko na podiju da ne osjeća razliku. Sve dok dj pušta dobru glazbu, zanimljivu glazbu, iz srca, ja s tim nemam problema. Danas mi tehnologija dopušta da nosim puno više glazbe sa sobom nego sam to mogao prije i mislim da je to odlično.

MNS: Kako gledaš na izbor za najboljeg dj-a u režiji DJ Magazina?

Ništa. Apsolutno ništa. To ne znači apsolutno ništa za onoga ko ima nešto u glavi. Npr,  neki ljudi vole ono što radim a neki to mrze. Neće više voljeti moju glazbu zbog toga što ću biti više rangiran na nekog listi, osim ako su glupi. Ne možeš udovoljiti svima. To je tako normalno. Kao što ne možeš udovoljiti svima tako ne možeš ni ocjenjivati nekoga ko je drugačiji. Kako možeš dati nekome broj kad svatko radi nešto dugačije? Mislim da je to jedno veliko sranje.

 
MNS: Kako se taj izbor približava, često dobijamo vrlo agresivne emailove tipa „vote for me, vote for me“ od dj-eva koje uopće i ne poznajemo ili od njihovih agencija. Čini se da je to postao jedan veliki bussiness nauštrb glazbe.

Da . To je isto kao i dj-i koji stalno šalju top liste. Kako može netko vrednovati glazbu po brojevima? Pa nisu to kruške ili jabuke. Kad radiš glazbu, naravno da će ti se sviđati to što radiš. Jako se frustriram i poludim kad vidim dj liste. Ljudi šalju top 10, a od toga je 5 stvari njegovih. Jebeni idioti. To je tako nezanimljivo i debilno. Nikad, ama baš nikad nisam stavio na nikakvu listu neku svoju stvar. Naravno da ih volim. U protivnom ih ne bi izdao. „Vote for me, vote for me“ u biti znači „I am the king, I am the best, so vote for me“. Nitko nije kralj ničega. Niti ja, niti bilo ko drugi i nitko ne zaslužuje da ga se tako tretira. Ja samo radim to što volim i želim to podjeliti s ljudima i tu je kraj cijele priče. Ne želim biti broj jedan jer broj jedan ne postoji. Svako agresivno nametanje i rangiranje dj-eva i glazbe brojevima je totalna budalaština na kojoj neki dobro zarađuju.

 
MNS: Reci mi o profitu od glazbe danas i nekad. Može li danas mladi glazbenik živjeti od glazbe?

Mislim da živimo u vrlo zanimljivom vremenu u kojem ne vrijede stara pravila. Ljudi pronalaze različite načine da prežive, a da se istovremeno bave onim što vole. Govorim o pravim glazbenicima, a ne o bussinessmenima. Ploče se danas prodaju puno manje nego prije. Digitalna prodaja nije ni blizu brojkama u kojima smo nekada prodavali vinile, iz razloga što se sve danas kopira. Ali unatoč tome mislim da i danas ima načina da se uspije. Imamo dosta primjera. Mislim da se mora eksperimentirati. Bili smo u poziciji kad smo mislili da sve znamo, ali došlo je novo vrijeme koje je promjenilo sva dosadašnja pravila distribucije i naplate glazbe. Zato danas moramo biti mnogo inteligentniji, moramo više razmišljati. Ne znam kamo idemo, ali to je po meni uzbudljivo. Uvijek će netko uspjeti, a netko neće. Takav je život. Ako je netko stvarno dobar mislim da će svejedno uspjeti. Neće prodati tako puno ploča kao što smo mi prije prodavali, ali će dobiti neku drugu priliku, kao npr. nastupanje uživo.

MNS: Do kada misliš dj-ati?

Dok god ljudi budu uživali u onome što radim. Dok god ja budem uživao u tome. I sve dok budem imao vezu s publikom. Kad to prestane i ja ću prestati dj-ati.