MuzikaNaStruju.com - Elektronička glazba

Daphne Oram
1943. godine London je bio pod konstantnim zra?nim uzbunama, a u BBC-u se Daphne Oram zaposlila kao "music balancer" (inženjer zvuka). Imala je 18 godina i upravo je završila srednju školu gdje se obrazovala za klavir, orgulje i komponiranje. Kako nekome takvog obrazovanja usred Drugog svjetskog rata i straha od invazije po?nu padati na pamet ideje koje je ona imala i kasnije razvila, uistinu je fascinantno. U nekoliko godina nakon dolaska na BBC ekperimentiranje sa zvukom postalo joj je život, pa je uz redovan dnevni posao inženjera no?i provodila u studiju eksperimentiraju?i i sastavljaju?i ure?aje od opreme BBC studija koje bi ujutro opet vra?ala. Došlo je do toga da je sav novac koji je zaradila trošila za nadogradnju ure?aja koje je smišljala.

Neki ?lanovi njezine rodbine kažu da je ve? tada imala jasnu viziju kako ?e sinteti?ki zvuk i kompjuteri preoblikovati muziku, a njezin san je bio da napravi mašinu na kojoj ?e kompozitor mo?i pretvoriti grafi?ku informaciju u zvuk. Kroz idu?ih 13 godina postala je zagovornik elektronskog zvuka i zvu?nih efekata pa tako BBC 1956. odlu?uje otvoriti BBC Radiophonic Workshop studio za produkciju zvu?nih efekata i muzike za radio. Studio je postalo jedan veliki laboratorij za eksperimentiranje, tehnike su se sastojale od rezanja i spajanja razli?itih traka, snimanja zvukova iz svakodnevnog života i korištenja istih u komponiranju, puštanju trake pri razli?itim brzinama, puštanju unazad, puštanju zvukova u velikoj praznoj prostoriji radi dobijanja eha, kombiniranju oscilatora i magnetske trake itd. Najpoznatija stvar iz tog doba je tema za seriju "Doctor Who" sa efektima koje su dobili tako što su vukli klju?eve po zahr?alim žicama razbijenog klavira te zatim snimku puštali usporeno !!! (video).  Dapne Oram tada napušta BBC i osniva svoj studio - Tower Folly. Tada sastavlja svoj najve?i izum – Oramics – tehniku koja se sastojala u "crtanju zvuka" na 35mm traku i zatim provla?enja traka kroz foto elektri?ne ?elije da bi se na taj na?in stvarao zvuk. Umrla je 2003. u 77. godini, a 2007. izdan je dupli album s njezinom muzikom koji možete poslušati i kupiti ovdje .

Louis i Bebe Barron
Otprilike u isto vrijeme u Americi radili su Louis i Bebe Barron, oboje glazbeni studenti, ali sa afinitetom prema lemilu i elektronici. Do najvažnijeg preokreta u njihovom radu došlo je kada je Louis pro?itao knjigu o kibernetici u kojoj su se objašnjavale sli?nosti izme?u mašina i živih bi?a. Koriste?i jednadžbe iz te knjige napravio je elektroni?ke krugove koji su generirali zvuk, a radili su na principu preoptere?ivanja tih krugova dok ne izgore i pritom stvaraju zvukove. Prednost je bila ta što su rezultati bili dosta nepredvidljivi pa su ?esto bili ugodno iznena?eni, a mana što nikad nisu mogli dobiti ponovno iste zvulove. Matemati?ke formule odnosa živih bi?a i elektroni?kih mašina korištene za stvaranje zvukova koje proizvode elektroni?ki krugovi koji pritom izgaraju, jebeno. Uz ove gotovo misti?ne tehnike koristili su se "klasi?nima" - puštanje zvuka unazad, manipulacija usporavanjem, ubrzavanjem, delayem itd.

Podijelili su svoj rad na na?in da je Louis bio zadužen za tehniku, a Bebe za kompoziciju, iako kompozicije baš i nije bilo jer se uglavnom sve zasnivalo na improvizaciji i ?uvanju snimaka stvari koje su dobro ispale da bi se iskoristile u kasnijim zvu?nim kolažima koje su radili ru?nim lijepljenjem traka (video). Njihov najpoznatiji rad je soundtrack za film "Forbbiden planet" koji se prikazivao i na našoj televiziji jedno 10-15 puta pa ste ga vjerojatno gledali ne znaju?i da se radi o prvom trenutku kad je elektronska muzika postala pop, jer su zvukovi i muzika u filmu stvarali spontane aplauze u kinima. Uz to prvi put je došlo do sukoba izme?u elektronskih muzi?ara i onih "pravih" analognih, jer je Ameri?ka udruga muzi?ara sudski zabranila da na špici filma piše Music by jer to nije je li, muzika, nego je pisalo Elektronski tonaliteti, a iz istog razloga nisu mogli u nominaciju za Oscara. U toku svog rada napravili su soundtrackove za hrpu filmova, sura?ivali s Johnom Cageom, a voljela ih je i Anais Nin. Kroz cijelu karijeru borili su se sa sindikatom muzi?ara. Louis je umro 1989. a Bebe je još živa. Zadnju kompoziciju napravila je 2000 u digitalnoj tehnologiji, zove se "Mixed emotions".

Raymond Scott
Biti obrazovan na visokoj muzi?koj školi a prije toga završiti tehni?ku, može donekle objasniti njegovu karijeru kompozitora, vo?e benda, inženjera i izumitelja. Rije? je o ?ovjeku za kojeg se može re?i da je izumio elektronsku glazbu kakva je danas, zna?i producirao i izdavao elektronsku glazbu. Nama i nesvjesno poznat zbog toga jer se njegova muzika pojavila u preko 120 crti?a sa Bugs Bunnyem i Duffy Duckom, pravi alkemi?ar koji je u svojoj Manhattan Research, Inc. radionici osmislio elektronske instrumente Clavivox (jedan od prvih sintesajzera s klavijaturom) i Electronium (sintesajzer bez klavijatura za produkciju i izvo?enje elektronske glazbe), te producirao oko 5000 stvari elektronske glazbe iz kojih je izva?eno najbolje i izdano na duplom CD-u 2000. godine. pod imenom Manhattan Research, Inc.

Clavivox

Electronium

Raymond Scott se 1960. godine povukao iz javnosti i u tajnosti gradio sprave puštaju?i k sebi samo rijetke prijatelje, dok se o njemu razvijala legenda ludog znanstvenika. Prihva?ao je nove tehnologije te polako u svoje izume ubacivao kompjutere i digitalnu tehnologiju. Polako je pao u zaborav, a 1987. doživio je moždani udar koji ga je ostavio nesposobnim za rad. Napredak muzike i tehnologije doveo je do toga da su njegove mašine bile zastrajele, njegove plo?e se više nisu izdavale pa je zadnje dane života proveo u siromaštvu. Koliki je bio njegov utjecaj govori to da ga kao utjecaj navode King Crimson, Portishead, Can, Coldcut, Cornelius, Pizzicato Five, a semplirali su ga i Gorillaz na svom prvom albumu. Polagani izlazak iz zaborava stvorio je mali kult oko njegovog djelovanja.

Raymond Scott - Lightworks

"Kroz idu?ih sto godina znanost ?e usavršiti prijenos misli od kompozitora do slušatelja. Kompozitor ?e stajati na stage-u i misliti o idealnom konceptu glazbe, a njegovi moždani valovi bit ?e emitirani direktno u glavu slušatelja“.
Raymond Scott, 1949.

by Slaven Beram