Muzika Na Struju

Daphne Oram
1943. godine London je bio pod konstantnim zračnim uzbunama, a u BBC-u se Daphne Oram zaposlila kao "music balancer" (inženjer zvuka). Imala je 18 godina i upravo je završila srednju školu gdje se obrazovala za klavir, orgulje i komponiranje. Kako nekome takvog obrazovanja usred Drugog svjetskog rata i straha od invazije počnu padati na pamet ideje koje je ona imala i kasnije razvila, uistinu je fascinantno. U nekoliko godina nakon dolaska na BBC ekperimentiranje sa zvukom postalo joj je život, pa je uz redovan dnevni posao inženjera noći provodila u studiju eksperimentirajući i sastavljajući uređaje od opreme BBC studija koje bi ujutro opet vraćala. Došlo je do toga da je sav novac koji je zaradila trošila za nadogradnju uređaja koje je smišljala.

Neki članovi njezine rodbine kažu da je već tada imala jasnu viziju kako će sintetički zvuk i kompjuteri preoblikovati muziku, a njezin san je bio da napravi mašinu na kojoj će kompozitor moći pretvoriti grafičku informaciju u zvuk. Kroz idućih 13 godina postala je zagovornik elektronskog zvuka i zvučnih efekata pa tako BBC 1956. odlučuje otvoriti BBC Radiophonic Workshop studio za produkciju zvučnih efekata i muzike za radio. Studio je postalo jedan veliki laboratorij za eksperimentiranje, tehnike su se sastojale od rezanja i spajanja različitih traka, snimanja zvukova iz svakodnevnog života i korištenja istih u komponiranju, puštanju trake pri različitim brzinama, puštanju unazad, puštanju zvukova u velikoj praznoj prostoriji radi dobijanja eha, kombiniranju oscilatora i magnetske trake itd. Najpoznatija stvar iz tog doba je tema za seriju "Doctor Who" sa efektima koje su dobili tako što su vukli ključeve po zahrđalim žicama razbijenog klavira te zatim snimku puštali usporeno !!! (video).  Dapne Oram tada napušta BBC i osniva svoj studio - Tower Folly. Tada sastavlja svoj najveći izum – Oramics – tehniku koja se sastojala u "crtanju zvuka" na 35mm traku i zatim provlačenja traka kroz foto električne čelije da bi se na taj način stvarao zvuk. Umrla je 2003. u 77. godini, a 2007. izdan je dupli album s njezinom muzikom koji možete poslušati i kupiti ovdje .

Louis i Bebe Barron
Otprilike u isto vrijeme u Americi radili su Louis i Bebe Barron, oboje glazbeni studenti, ali sa afinitetom prema lemilu i elektronici. Do najvažnijeg preokreta u njihovom radu došlo je kada je Louis pročitao knjigu o kibernetici u kojoj su se objašnjavale sličnosti između mašina i živih bića. Koristeći jednadžbe iz te knjige napravio je elektroničke krugove koji su generirali zvuk, a radili su na principu preopterećivanja tih krugova dok ne izgore i pritom stvaraju zvukove. Prednost je bila ta što su rezultati bili dosta nepredvidljivi pa su često bili ugodno iznenađeni, a mana što nikad nisu mogli dobiti ponovno iste zvulove. Matematičke formule odnosa živih bića i elektroničkih mašina korištene za stvaranje zvukova koje proizvode elektronički krugovi koji pritom izgaraju, jebeno. Uz ove gotovo mistične tehnike koristili su se "klasičnima" - puštanje zvuka unazad, manipulacija usporavanjem, ubrzavanjem, delayem itd.

Podijelili su svoj rad na način da je Louis bio zadužen za tehniku, a Bebe za kompoziciju, iako kompozicije baš i nije bilo jer se uglavnom sve zasnivalo na improvizaciji i čuvanju snimaka stvari koje su dobro ispale da bi se iskoristile u kasnijim zvučnim kolažima koje su radili ručnim lijepljenjem traka (video). Njihov najpoznatiji rad je soundtrack za film "Forbbiden planet" koji se prikazivao i na našoj televiziji jedno 10-15 puta pa ste ga vjerojatno gledali ne znajući da se radi o prvom trenutku kad je elektronska muzika postala pop, jer su zvukovi i muzika u filmu stvarali spontane aplauze u kinima. Uz to prvi put je došlo do sukoba između elektronskih muzičara i onih "pravih" analognih, jer je Američka udruga muzičara sudski zabranila da na špici filma piše Music by jer to nije je li, muzika, nego je pisalo Elektronski tonaliteti, a iz istog razloga nisu mogli u nominaciju za Oscara. U toku svog rada napravili su soundtrackove za hrpu filmova, surađivali s Johnom Cageom, a voljela ih je i Anais Nin. Kroz cijelu karijeru borili su se sa sindikatom muzičara. Louis je umro 1989. a Bebe je još živa. Zadnju kompoziciju napravila je 2000 u digitalnoj tehnologiji, zove se "Mixed emotions".

Raymond Scott
Biti obrazovan na visokoj muzičkoj školi a prije toga završiti tehničku, može donekle objasniti njegovu karijeru kompozitora, vođe benda, inženjera i izumitelja. Riječ je o čovjeku za kojeg se može reći da je izumio elektronsku glazbu kakva je danas, znači producirao i izdavao elektronsku glazbu. Nama i nesvjesno poznat zbog toga jer se njegova muzika pojavila u preko 120 crtića sa Bugs Bunnyem i Duffy Duckom, pravi alkemičar koji je u svojoj Manhattan Research, Inc. radionici osmislio elektronske instrumente Clavivox (jedan od prvih sintesajzera s klavijaturom) i Electronium (sintesajzer bez klavijatura za produkciju i izvođenje elektronske glazbe), te producirao oko 5000 stvari elektronske glazbe iz kojih je izvađeno najbolje i izdano na duplom CD-u 2000. godine. pod imenom Manhattan Research, Inc.

Clavivox

Electronium

Raymond Scott se 1960. godine povukao iz javnosti i u tajnosti gradio sprave puštajući k sebi samo rijetke prijatelje, dok se o njemu razvijala legenda ludog znanstvenika. Prihvaćao je nove tehnologije te polako u svoje izume ubacivao kompjutere i digitalnu tehnologiju. Polako je pao u zaborav, a 1987. doživio je moždani udar koji ga je ostavio nesposobnim za rad. Napredak muzike i tehnologije doveo je do toga da su njegove mašine bile zastrajele, njegove ploče se više nisu izdavale pa je zadnje dane života proveo u siromaštvu. Koliki je bio njegov utjecaj govori to da ga kao utjecaj navode King Crimson, Portishead, Can, Coldcut, Cornelius, Pizzicato Five, a semplirali su ga i Gorillaz na svom prvom albumu. Polagani izlazak iz zaborava stvorio je mali kult oko njegovog djelovanja.

Raymond Scott - Lightworks

"Kroz idućih sto godina znanost će usavršiti prijenos misli od kompozitora do slušatelja. Kompozitor će stajati na stage-u i misliti o idealnom konceptu glazbe, a njegovi moždani valovi bit će emitirani direktno u glavu slušatelja“.
Raymond Scott, 1949.

by Slaven Beram